From Wikipedia, the free encyclopedia
Vaskularne biljke (traheofiti; lat. Tracheophyta), biljna divizija u infracarstvu Streptophyta. Unutar carstva Plantae, vaskularne biljke predstavljaju značajan odjel koji uključuje preko 90% svih biljnih vrsta. Klasificiraju se u dvije velike skupine: biljke sjemenjače (Spermatophyta), koje proizvode sjeme, i biljke bez sjemenki (papratnjače ili Pteridophyta), poput paprati i likopoda koje se razmnožavaju putem spora. Ova raznolika skupina prikazuje nevjerojatan niz oblika, struktura i prilagodbi koje su im omogućile da napreduju u različitim staništima diljem svijeta.[1][2].
Vaskularne biljke | |
---|---|
![]() Lycopodium deuterodensum, prdstavnik razreda Lycopodiopsida | |
Sistematika | |
Carstvo: | Plantae |
Podcarstvo: | Viridiplantae |
Infracarstvo: | Streptophyta |
Superdivizija: | Embryophyta |
Divizija: | Tracheophyta Sinnott, 1935 ex Cavalier-Smith, 1998 |
Baze podataka | |
Izraz Tracheophyta dolazi od grčkih riječi "trachea", što znači "cijev", i "phyta", što znači "biljka". Ovo ime odražava definirajuću karakteristiku vaskularnih biljaka: njihove cjevaste strukture koje olakšavaju transport esencijalnih tvari, slično načinu na koji krvne žile rade na cirkulaciji krvi. [1]
Vaskularne biljke se razlikuju po razvoju vaskularnih tkiva, i to:
Ove specijalizirane stanice omogućuju vaskularnim biljkama da narastu više i prežive u različitim okruženjima, za razliku od nevaskularnih biljaka koje su općenito manje. Osim vaskularnih tkiva, mnoge vaskularne biljke posjeduju korijenje, stabljike i lišće, što ih razlikuje od njihovih nevaskularnih rođaka.[1]
Prepoznavanje vaskularnih biljaka često uključuje prepoznavanje nekoliko ključnih obilježja:
Ekološka uloga vaskularnih biljaka je neizostavna. Oni doprinose:
Vaskularna biljka, također nazvana traheofit, je bilo koja od nekih 260 000 vrsta biljaka s vaskularnim sustavom, uključujući svu vidljivu floru Zemlje danas. Vaskularne biljke imaju neke prilagodbe koje im pomažu da prežive. Prekrivene su voštanim slojem, odnosno kutikulom koja zadržava vodu. Također imaju stomate ili pore koje im pomažu u usisavanju i ispuštanju plinova poput ugljičnog dioksida i kisika. Žilni sustav biljaka sastoji se od ksilema, koji se uglavnom bavi provođenjem vode i otopljenih minerala, i floema, koji uglavnom funkcionira u provođenju hrane, poput šećera. Njihovo korijenje uzima vodu i hranjive tvari iz tla i učvršćuje ih za tlo. Stabljike prenose vodu i hranjive tvari do lišća biljke, a lišće hvata sunčevu svjetlost potrebnu biljci za fotosintezu.[3]