From Wikipedia, the free encyclopedia
Umjetni jezici su jezici čija su gramatička obilježja svjesno planirana, umjesto da su stvorena prirodnim putem. Neki od razloga za stvaranje umjetnog jezika su lakša komunikacija između ljudi različitih materinskih jezika, lingvističko eksperimentiranje, fikcija ili zabava.
Umjetni jezici mogu biti a priori ili a posteriori. Gramatika ili rječnik a priori jezika je stvoren iz autorove mašte, a obilježja a posteriori jezika dolaze iz prirodnih jezika. Umjetni se jezici mogu podijeliti i na:
Afrihili [afh], blissymbols [zbl], brithenig [bzt], dutton world speedwords [dws], esperanto [epo], europanto [eur], ido [ido], interglossa [igs], interlingua [ina], klingonski [tlh], kotava [avk], lingua franca nova [lfn], lojban [jbo], láadan [ldn], Medefaidrin [1eo], neo [00s], novial [nov],occidental [occ] (estonija), quenya ili high elven [qya], romanova [rmv], sindarin [sjn] i volapük [vol].[1]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.