Vatreno oružje

Vatreno oružje je naziv pod kojim se podrazumijeva svaki uređaj koji ispaljuje jedan ili više projektila pri velikim brzinama koristeći plinove koji se razvijaju izgaranjem eksploziva odnosno punjenja, u cijevi.

Danas se obično dijeli na topničko i streljačko oružje.

Kao punjenje najčešće služi barut.

Povijest

Pronalazak vatrenog oružja u XIII. stoljeću te njegov kasniji razvitak postupno je revolucionirao ratovanje, učinivši ga najvažnijim i jedinim relevantnim oružjem u svačijem arsenalu.

Povijest primjene u Hrvatskoj

Vatreno je oružje u oporabi već sredinom 14. stoljeća u Dubrovniku, pa su Dubrovčani u ratu protiv Mlečana 1378. imali veći broj lumbardi raznih oblika.^[1] Godine 1491. vojska Bernardina Frankopana postavila je zasjedu jednom kontingentu turskih akindžija negdje na rijeci Kupi "obasuvši ih kišom strijela i strijeljajući na njih iz pušaka" nanijevši im teške gubitke.^[2][3] Već dvije godine kasnije, 1493., u događajima koji su prethodili Bitci na Krbavskom polju, hrvatski ban Ivan Both od Bajne, poginuo je tijekom opsade tvrđave Sokolac u Brinju. Both je bio "pogođen zrnom iz topa" u trenutku kad se previše približio zidinama.^[4]

Vrste vatrenog oružja

Streljačko (ručno) oružje

• Automatska puška
• Pištolj
• Puška
• Strojnica (mitraljez)

Topničko oružje (topništvo)

• Top
• Minobacač
• Raketa

Vidi još

• streljačko oružje
• hladno oružje