WLAN

WLAN je kratica za engleski naziv wireless local area network (hrv. bežična lokalna mreža) i označava lokalnu mrežu (LAN) koja se zasniva na bežičnim tehnologijama.

Standardi

Jedno od trenutačno najraširenijih WLAN inačica je Wi-Fi, registrirani znak Wi-Fi Alliance-a (hrv. Wi-Fi savez). Trenutačno postoje tri standarda koji su odobreni od strane IEEE (Institute of Electrical and Electronics Engineers, Inc.):

• 802.11a
• 802.11b
• 802.11g

Standardi 802.11b i g se uglavnom koriste u Hrvatskoj dok je standard 802.11a uglavnom u upotrebi u SAD. Osnovna razlika u standardima je u radijskoj frekvenciji na kojoj rade. 802.11a radi na frekvencijama oko 5 GHz dok 802.11b i g rade na frekvenciji od 2,4 GHz.

Najnoviji i najnapredniji standard je 802.11n (takozvani "Draft-N" Skica-N) koji postiže u teoriji brzine do 300Mbps. 802.11n Draft 2.0 je objavljen 19. ožujka 2007. kao novi prijedlog. Od ovog novog standarda se još očekuje da bude registrirani znak Wi-Fi saveza, kao što su 802.11a/b/g.

Arhitektura WLAN-a

Za izradu WLAN-a je potrebno imati pristupnu točku (AP - access point) i jednog ili više klijenata. AP povezuje više klijenata u zajedničku grupu i služi za povezivanje sa žičanom mrežom ili s drugim bežičnim mrežama. Dva ili više AP-a mogu raditi zajedno u WDS (wireless distribution system) načinu rada.

Za povezivanje s drugim mrežama koristi se bežični usmjerivač (wireless router) koji u sebi objedinjuje pristupnu točku i mrežni usmjerivač. Čest je slučaj da bežični usmjerivač, posebno za male korisnike, ima ugrađen višepristupni spojnik (switch) s jednom ili više spojnih točaka, te na taj način može služiti i za povezivanje dijelova žičane mreže s bežičnom mrežom. Prvenstvena namjena bežičnog usmjerivača je komunikacija s WAN mrežom što se ostvaruje pomoću sporijih linija kao: Frame Relay, ISDN, DSL, mikrovalnim vezama ili nekim drugim WLAN tehnologijama.

Frekvencije

Standard	Frekvencije	Kanali
IEEE 802.11a	5,15 GHz do 5,725 GHz	Kanali: 19, u Europi s Transmission Power Control i Dynamic Frequency Selection prema 802.11h standardu.
IEEE 802.11b	2,4 GHz do 2,4835 GHz	Kanali: 11 u USA / 13 u Europi / 14 u Japanu.
IEEE 802.11g	2,4 GHz do 2,4835 GHz	Kanali: 11 u USA / 13 u Europi / 14 u Japanu.

Širina kanalnog pojasa je kod svih standarda između 10 i 30MHz.

Brzine prijenosa podataka

IEEE 802.11	2 Mbps maksimalno
IEEE 802.11a	54 Mbps maksimalno (108 Mbps kod 40 MHz širokog pojasa)
IEEE 802.11b	11 Mbps maksimalno (22 Mbps kod 40 MHz širokog pojasa, 44 Mbps kod 60 MHz širokog pojasa)
IEEE 802.11g	54 Mbps maksimalno (g+ =108 Mbps, do 125 Mbps moguće; 2 Mbps u miješanom stanju (g+b) s IEEE 802.11b)
IEEE 802.11h	54 Mbps maksimalno (108 Mbps kod 40 MHz širokog pojasa)
IEEE 802.11n	300 Mbps maksimalno (Upotreba MIMO-Tehnike; Prijedlog objavljen 20. 01. 2006. ; Draft 2.0 objavljen kao novi prijedlog 19.03.2007.)

Kod ovih brzina je važno obratiti pažnju da si svi uređaji u mreži dijele liniju za Up- i Download. Uz to su sve ove navedene brzine u Brutto vrijednosti, a dostignuta Netto brzina čak pod optimalnim okolnostima, nalazi se samo malo iznad polovice ovih navedenih podataka. U miješanom radu (b+g) brzina se lomi čak na 2 Mbps.

Kanal broj Frekvencija (GHz) Dozvoljeno u 1 2,412 GHz Europi, USA, Japanu 2 2,417 GHz Europi, USA, Japanu 3 2,422 GHz Europi, USA, Japanu 4 2,427 GHz Europi, USA, Japanu 5 2,432 GHz Europi, USA, Japanu 6 2,437 GHz Europi, USA, Japanu 7 2,442 GHz Europi, USA, Japanu

Kanal broj Frekvencija (GHz) Dozvoljeno u 8 2,447 GHz Europi, USA, Japanu 9 2,452 GHz Europi, USA, Japanu 10 2,457 GHz Europi, USA, Japanu 11 2,462 GHz Europi, USA, Japanu 12 2,467 GHz Europi, Japanu 13 2,472 GHz Europi, Japanu 14 2,484 GHz Japanu

Kanal broj Frekvencija (GHz) Dozvoljeno u 34 5,170 Japan 36 5,180 SAD, Singapur 38 5,190 Japan 40 5,200 SAD, Singapur 42 5,210 Japan 44 5,220 SAD, Singapur 46 5,230 Japan 48 5,240 SAD, Singapur

Kanal broj Frekvencija (GHz) Dozvoljeno u 52 5,260 SAD, Taiwan 56 5,280 SAD, Taiwan 60 5,300 SAD, Taiwan 64 5,320 SAD, Taiwan 149 5,745   153 5,765   157 5,785   161 5,805

Sigurnost

Zaključavanje

Dio WLAN standarda IEEE_802.11 je Wireled Equivalent Privacy (WEP), jedan sigurnosni standard, koji sadrži RC4 Algoritam. Unutar toga postojeće zaključavanje je samo s jednim 40 Bit (nazvanim 64 Bit) tj. 104 Bit (nazvanim 128 Bit), kod nekih proizvođača isto 232 Bit (nazvano 256 Bit) dugačkim statičkim ključem, koje pak nije dovoljno i ne garantira da se WLAN zaključao sigurno. U Haker sceni je poznato da skupljanjem parova ključeva je moguće izvesti takozvani "Known-Plaintext-Napad". Postoje besplatni programi koji čak i bez potpunog prikupljanja paketa (podataka) mogu otključati (WEP) zaporku, gdje pak kod jednog 232-Bit ključa to može potrajati nešto duže, ali nije nemoguće. Pri tome može svaki korisnik mreže čitati promet koji putuje mrežom. Kombinacija RC4 i CRC-a (Cyclic Redundancy Check) se smatra matematički nesigurnom.

Iz tih razloga su tehničke nadoknade izmišljene, kao npr. WEPplus, Wi-Fi Protected Access (WPA), Fast Packet Keying, Extensible Authentication Protocol (EAP), Kerberos ili High Security Solution koji svi zajedno više ili manje smanjuju sigurnosni problem WLAN-a.

Nasljednik WEP-a je novi sigurnosni standard 802.11i. On nudi jednu povećanu sigurnost kroz upotrebu TKIP-a kod WPA tj. Advanced Encryption Standard (AES) kod WPA2 i smatra se momentalno sigurnim od strane haker-a koji ga žele otključati. Kao savjet može služiti raditi zaporke uz pomoć takozvanog generatora zaporki, gdje zaporka sadrži velika i mala slova, brojke i posebne znakove i pri čemu nije kraća od 32 znaka.

WPA2 spada pod Wi-Fi 802.11i, koji radi sa zaključavajućim algoritmom "AES" (256 Bit) i u novijim uređajima je podržan. Prije svake kupnje uređaja (npr. WLAN router-a) se savjetuje detaljno informiranje o tome dali taj uređaj zaista i podržava WPA2. Neki uređaji se mogu kroz promjenu Firmware-a naknadno nadograditi na WPA2.

Pri takozvanom "WarWalking"-u s jednim Notebook-om (koji ima WLAN funkciju u sebi) ili PDA-om se traže otvorene, znači nezaključane mreže u gradu. Javno i dozvoljeno je to npr. u takozvanim "WLAN Hotspot"-ovima ili u kafićima koji imaju nezaključani WLAN Router i koji pri tome služe kao "WLAN Hotspot". Tako se može svako sa svojim Notebook-om u kafiću spojiti na taj Router i surfati doslovno besplatno. Ova usluga u kafićima/restoranima je pretežno besplatna, no ima i gdje se plača (poznato npr. od Deutsche Telekom), no to je zaista rijetko i trend ide sve više prema besplatnim Hotspot-ovima. Ako se ponese Notebook u auto i stime se vozi kroz grad, tražeći pri tome (nezaključane) WLAN mreže, onda se govori o takozvanom "WarDriving"-u.

WarChalking

"WarChalking" je engleska složenica koja je sastavljena od riječi war (rat) chalking (obilježavanje) i označava fizičko obilježavanje WLAN mreže s kredom ili nekim drugim sredstvom za pisanje na okolnoj infrastruturi (zidovima zgrada ili na asfaltu) od strane osobe koje se zove "WarWalker"-a.

U WarChalking sceni se upotrebljava tipičan stil pisanja, odnosno vizualni jezik simbola. U znaku odnosno simbolu vidljivo su sljedeće informacije:

• ime mreže (SSID)
• vrsta mreže (otvorena, zatvorena)
• evenutalno WEP zaporka, i
• brzina veze

Primjerice znak zatvorenog kruga znači da se radi o zatvorenoj WLAN mreži. Dva suprotna polukruga označavaju jednu otvorenu, nezaštićenu WLAN mrežu. Oko toga su postavljene tehničke informacije, koje omogućuju potencijalnom korisniku ulaz u mrežu.

Osnivač ove metode je navodno Matt Jones iz London-a.^{[nedostaje izvor]}

Wardriving

Wardriving je engleska složenica koja objedinjuje dvije riječi: war (rat); driving (vožnja, aktivnost) i opisiva aktivnosti koje provode da bi se pronaše WLAN odnosno WiFi mreže, i slično je aktivnostima kao recimo radio gonometriji u kojem radio operateri pronalaze aktivne frekvencije u svom području i pokušavaju pronaći fizičko mjesto nekoga radio odašiljača.

Socijalno značenje

Veliko i brzo proširenje bežičnih mreža zadnjih godina podcrtava trend prema većoj pokretljivosti i fleksibilnijim uvjetima rada. Još 2005. godine je u Europskoj uniji više notebooka nego desktop računala prodano, pri čemu je većina notebooka sadržavala ugrađeni WLAN-čip. Pogotovo u zapadnim zemljama moguće je naći u domovima korisnika DSL-a pretežno DSL uređaje s ugrađenim AP-om, koje pružatelji internetske usluge često pojeftinjeno (ili čak besplatno) nude uz novi internetski priključak.

Besplatne WLAN mreže