Đorđe Branković (despot)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Đorđe Branković, u monaštvu nazvan Maksim, srpski despot i arhiepiskop, rodio se 1461. godine. Desetak godina je „junački hrabrovao na Agarene" (Turke), pa je otišao u kaluđere i postao monah Maksim. Bio je oženjen Izabelom, bratanicom ugarske kraljice (iz aragonske napuljske dinastije), ali se, kako kazuje u njegovom žitiju Krušedolac iz XVI veka, „čista od nje sačuvao".
Titulu despota Srbije je Đorđu darovao mađarski kralj Matija 1486. godine. Despot Đorđe je takođe u posed dobio gradove Kupinik (Kupinovo), Slankamen i Berkasovo u Sremu, kao i druga mesta, koja su spadala pod te gradove. Od 1493. godine, Đorđe je delio despotsku titulu sa bratom Jovanom. 1494. godine srpski despoti, Đorđe i Jovan, su ratovali protiv hercega Lovre, koji je imao posede u Sremu i Slavoniji. U decembru 1494. godine, despoti osvoje Mitrovicu (Sremska Mitrovica) i povere gradsku upravu svojim ljudima. Početkom 1496. godine, Đorđe se zakaluđerio, a despotsku titulu je ostavio mlađem bratu Jovanu.
Možda ga je u monahe odvelo ondašnje verovanje da je od 1492. godine (od sedamhiljadite godine po vizantijskoj eri) nastao „vtori vek", kad svakog trenutka može da bude propast sveta. Umro je kao arhiepiskop beogradski Maksim 1516. godine. Kult mu je načinjen 1523. godine, u doba kad je Beograd već dve godine bio u turskim rukama i kad je turska granica, sve do Mohačke bitke 1526. godine bila sasvim blizu Krušedola.
U Krušedolu, manastiru koji je Maksim podigao, počivao je on, despot i arhiepiskop srpski, i tu je stvoren njegov kult, da bi poslužio za podizanje duhova kod Srba, koji su se, sa Mađarima zajedno, borili protiv Turaka. U isto vreme, na istom mestu i sa istim zadatkom razvijani su kultovi cele Maksimove porodice: i oca njegovog despota Stefana Slepog (Stefan Branković) (početak njegovog kulta 1484. godine), i majke njegove despotice Angeline (počela da se slavi kad i Maksim), i brata njegovog despota Jovana (imao kult od 1505. godine). Krušedolac iz XVI veka je u crkvenim pesmama slavio sve članove te porodice poslednjih Brankovića, a Majci Angelini i Maksimu je napisao i žitije.