![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/34/Latin_alphabet_E_with_caron.svg/langsh-640px-Latin_alphabet_E_with_caron.svg.png&w=640&q=50)
Ě
From Wikipedia, the free encyclopedia
Ě ě (tzv. rogato e) je slovo češke i lužičkosrpske latiničke abecede. Slovo ě u češkoj abecedi stoji za glas jat, a obično se izgovara kao je.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/34/Latin_alphabet_E_with_caron.svg/640px-Latin_alphabet_E_with_caron.svg.png)
Slovo ě se koristi za pisanje staroslovenskog jezika latinicom (slovo ѣ), kao i u rekonstrukciji preslavenskog jezika gde označava glas jat (slovo),[1] koji je u savremenim slavenskim jezicima postao e, i, ja, je, ije... Takođe se koristi u međuslovenskom jeziku, kako bi omogućilo isto pisanje reči bez obzira na različite izgovore jata, na primer: mlěko, vrěme, bělo i slično.
Ljudevit Gaj je u srpskohrvatsku latinicu uveo slovo ě, koje se u "ilirskoj" književnosti koristio sve do kraja 19. stoleća.[2]