From Wikipedia, the free encyclopedia
Svirač koji svira na jednostrukom trščanom jezičku (saksofon, klarinet) ili na dvostrukom trščanom jezičku (oboa, fagot) oblikuje usta oko usnika. Upravo način na koji se oblikuju i postavljaju usne i zubi oko usnika, kao i aktivnost, upotreba i ovladavanje okolousnim mišićima, mišićima brade (celom facijalnom muskulaturom), jezikom i otvorenim grlom, zove se ambažura. Ambažura je ceo jedan sistem koji omogućava dobro i lako sviranje instrumenta.[2]
Ljudi imaju veoma različite fizičke sklopove. Neki imaju velike usne, neki male, neki duge zube, neki kratke, neki veće čeljusti, neki manje itd. Svaki čovek ima sopstvenu i jedinstvenu ambažuru.
Upornim vežbanjem, svirač stiče kontrolu nad okolousnim mišićima. Počinje refleksno da shvata u kojoj meri njihova aktivnost utiče na kvalitet tona i na njihovu izdržljivost pri dužem sviranju.
Zvuk limenog svirača nastaje vibracijom usana svirača u usniku. To se zove "zujanje“. Duvač stvara vazdušni pritisak i gura vazduh kroz otvorčić između usana. Pri težnji vazduha da se probije, stvaraju se vibracije.
Ovde instrument služi samo kao rezonator (pojačivač vibracija). Visine se menjaju mišićnim kontrakcijama koje vrše usne.
Postoji mnogo različitih teorija o ispravnoj ambažuri za trubu. Autori se uglavnom ne slažu jedni sa drugima u vezi vezi toga koja je tehnika ispravna.
Kada bi limeni duvač formirao svoje usne okolo usnika, kao recimo na klarinetu, zvuk se ne bi ni proizveo.
Samo malobrojni srećnici, "prirodno nadareni", mogu da sviraju sa dobrim tonom od samog početka učenja sviranja instrumenta. Verovatno imaju intuitivnu sposobnost da transformišu usne - oni su u stanju da koriste svoju muzikalnost i "da pevaju" kroz instrument.
Ambažura omogućava instrumentalisti da pravilno svira instrument, u punom opsegu, sa punim i jasnim tonom, bez napora ili opterećenja mišića i u dužem vremenskom periodu.
Zato je veoma važno od samog početka vršiti pravilnu postavku ambažure, tj. razvijanje ispravnih navika.
Narodna poslovica: „Jedna je muka naučti, a sto odučiti“, u procesu postavljanja ambažure vrlo je primenjiva. Greške u formiranju ambažure se izuzetno teško ispravljaju, jer je početnik formirao određene navike u koje su uključene pogrešne mišićne radnje, dok početnik koji ispravno postavi ambažuru, lako će proizvesti i nadalje razvijati kvalitete svoga tona.
Ništa ne može da zameni dobrog nastavnika koji zna mnogo o razvoju ambažure i koji je i sam dobar svirač. Takav nastavnik može da pokaže kako se pravi ambažura i da učeniku da dobar zvučni model. Dobar nastavnik će takođe edukovati učenika da bude svoj "sopstveni najbolji učitelj" - i on će ga uputiti dobrim knjigama i snimcima i video-snimcima.
Veoma su korisne i važne tonske studije, tj. izdržavanja dugih tonova. Tim vežbama stiče se kontrola nad kvalitetom tona, koja je za klarinetistu neophodna.
Uputno je, uz nadzor iskusnog pedagoga, koristiti ogledalo kao vizuelni monitoring u formiranju ambažure na sledeći način:
Napomena: | Mnogi instrumentalisti koji imaju probleme sa ambažurom pokušavaju da analiziraju šta im rade mišići. Znanje o anatomiji je dobro, ali takvo razmišljanje u periodu razvijanja ambažuru je traženje nevolje. To vodi u "paralizu analize". Poput dobrog pevača, svirač treba da se fokusira na zvuk i na svoj sluh, te da pusti da se aktivira naš um i telo u "samo-ispravljanju." |
Odlike „dobre ambažure“ su:
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.