Bernardo O'Higgins
From Wikipedia, the free encyclopedia
Bernardo O’Higgins (Chillán, 20. avgust 1778 — Lima, 24. oktobar 1842) je bio čileanski vođa i nacionalni heroj. Bio je predvodnik rata za nezavisnost Čilea od Španije, a kasnije je bio „Vrhovni diktator“ Čilea.
O’Higgins je rođen kao nezakoniti sin Ambrosia O’Higginsa, rođenog Irca, guvernera Generalne kapetanije Čile i vicekralja Perua. Studirao je u Španiji i Engleskoj, a vratio se u Čile 1802. Učestvovao je u Borbi za nezavisnost Latinske Amerike od Španije 1810. i 1813. Postao je vojni komandant. nakon poraza 1814., sa većinom svojih pristalica, pobegao je preko Anda u Argentinu. Tamo se pridružio revolucionaru José de San Martínu, sa kojim je porazio Špance februara 1817. U presudnoj Bici kod Chacabuca, predvodio je juriš konjice. Proglasio je nezavisnost Čilea, 12. februara 1818.
Vladao je Čileom kao diktator. Pokušao je da liberalizuje državu, ali je zbog svoje tolerantnosti prema protestantima navukao bes rimokatoličkog sveštenstva. Takođe je bio u sukobu sa zemljoposednicima, jer je pokušao da promeni zakone koji su štitili njihove privilegije. Zbačen je 1823, i proveo je ostatak života u Peruu.