Boris Isaković
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Boris Isaković (Novi Sad, 14. decembra 1966.), srpski pozorišni i filmski glumac. Završio je Akademiju umetnosti u Novom Sadu, u klasi profesora Bore Draškovića.
Bio je stalni član Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu gde je bio prvak drame, i direktor drame.
Ostvario brojne uloge u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, ali igra i u gotovo svim pozorištima u Beogradu. Glumi i na filmu i televiziji.
Bavi se pedagoškim radom. Profesor je glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu.
Okušao se i kao režiser. U Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu 2009. godine režirao je predstavu "Lepotica Linejna" po tekstu irskog pisca Martina Mekdone, u kojoj je i odigrao ulogu Pata Dulija.
U braku je sa glumicom Jasnom Đuričić.
24. juna 2010. Isakovića teško ozleđen u eksploziji ručne bombe bačene na njegov automobil.[1] U avgustu 2010. je uhapšen i za bacanje bombe osumnjičen Ivan Marković zvani Grk, dirigent SNP, čiji je navodni motiv bio dobivanje izgovora za neuspeh da sina jednog uglednog srpskog privrednika upiše na studij glume.[2]
Remove ads
Uloge
Neke uloge u pozorištu
- Aleksej, Nikolaj Koljada: „Murlin Murlo“, režija Radoslav Milenković;
- Petar, Stevan Sremac: „Pop Ćira i pop Spira“, režija Milan Karadžić;
- Brik, Tenesi Vilijams: „Mačka na usijanom limenom krovu“, režija Ljuboslav Majera;
- Anđelo, Vilijam Šekspir: „Mera za meru“, režija Dejan Mijač;
- Đorđe, Nebojša Romčević: „Laki komad“, režija Egon Savin;
- Volujar, A. Silađi:"Pepo iliti Pobuna anđela";
- Maksim Crnojević, Laza Kostić: „Maksim Crnojević“, režija Nikita Milivojević (Narodno pozorište, Beograd);
- otac, Dušan Jovanović: „Oslobođenje Skoplja“, režija Žanko Tomić;
- Sergej Pavlovič Vojnicev, Majkl Frejn: „Divlji med“, režija Dejan Mijač (Atelje 212);
- dr Marko Bikar, lekar, Đorđe Lebović: „Ravangrad“, režija Dejan Mijač;
- Leone Glembaj, Miroslav Krleža: „Gospoda Glembajevi“, režija Egon Savin;
- Sava Tekelija, Petar Grujičić: „Tekelija“, režija Dušan Petrović;
- dirigent, Terens Meknili: „Stendalov sindrom“, režija Stefan Sablić;
- reditelj, Luc Hibner: „Greta, stranica 89", režija Boris Liješević;
- Milan, Biljana Srbljanović: „Skakavci“, režija Dejan Mijač (Jugoslovensko dramsko pozorište);
- Strahinja, seljak, Dušan Spasojević: „Odumiranje“, režija Egon Savin (Atelje 212);
- On, Maja Pelević: „Ja ili neko drugi“, režija Kokan Mladenović;
- Drobac, Ljubomir Simović: „Putujuće pozorište Šopalović“, režija Tomi Janežič (Atelje 212);
- Ilarion Ruvarac, Vida Ognjenović: „Je li bilo kneževe večere?", režija Vida Ognjenović;
- trener, Milena Marković: „Šuma blista“, režija Tomi Janežič (Atelje 212);
- Orgon, Molijer: „Tartif“, režija Egon Savin (Jugoslovensko dramsko pozorište);
- Pato Duli, Martin Mekdona: „Lepotica Linejna“, sopstvena režija;
- Kremen, Vilijem Šekspir: „Kako vam drago“, režija Slobodan Unkovski (Jugoslovensko dramsko pozorište)...
Remove ads
Nagrade i priznanja
- nagrada na Gardoš festu za ulogu Alekseja u predstavi "Murlin Murlo" 1995. godine
- Nagrada "Predrag Tomanović" 1997. godine
- nagrada na festivalu u Banja Luci 1998. godine
- godišnja nagrada SNP-a za ulogu Đorđa u predstavi "Laki komad" 1998. godine
- više nagrada na Susretima vojvođanskih pozorišta
- Sterijina nagrada za ulogu Maksima Crnojevića u istoimenoj predstavi 2000. godine
- Sterijina nagrada za uloge predstavama "Odumiranje" Ateljea 212 i "Nahod Simeon" Srskog narodnog pozorišta 2007. godine
Remove ads
Reference
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads