Bosanskohercegovačka ekspedicija na Tian Shan 1991.

Bosanskohercegovačku ekspediciju na Tian Shan organizirao je Planinarski savez Bosne i Hercegovine krajem jula i početkom augusta 1991. pod nazivom Tian Shan '91. Tian Shan je planinski lanac, dug više od 2.400 kilometara, na granici između Kirgistana i Kine. U toj su regiji dva najsjevernija vrha na svijetu iznad 7.000 m: Han Tengri i Vrh Pobjede.^[1]

Han Tengri (7.010 m), pogled sa sjevera; ekspedicija je ostvarila uspon s juga, a zapadni je greben desno

Han Tengri s južne strane; bazni logor na 4.000 m

Han Tengri je geološke visine 6.995 m, ali je ledena kapa produžila visinu na 7.010 m.^[2] Ukrajinski alpinist Mihail Pogrebecki i njegov tim prvi su se popeli na vrh 1931, idući danas klasičnom rutom preko jugozapadnog grebena, koju je odabrao i bosanskohercegovački tim.

Ekspediciju su sačinjavali Muhamed Gafić (vođa), Muhamed Šišić, Edin Durmo, Naim Logić, Dragan Zlatanović (Planinarski Savez Srbije) i Mirza Todorović kao fotograf.^[3]

Cilj ekspedicije bio je Han Tengri. Na put su krenuli 17. jula 1991. iz Sarajeva i preko Beograda, Kijeva i Rostova na Donu stigla 21. jula u Biškek (tadašnji Frunze), glavni grad Kirgistana. Malim avionom prebacili su se od Biškeka do Karakola (bivšeg Prževalska), grada s približno 70.000 stanovnika, smještenog u masivu Tian Shan, vrlo blizu jezera Isik-Kul. Karakol je početna tačka svih ekspedicija koje idu na južnu stranu Han Tengrija ili Vrha Pobjede. Sljedećeg dana prebacili su se helikopterom do kampa Maida Adir (3.100 m.), a zatim u bazni kamp na ledniku Južni Engilček (4.000 m).

Uspon

Tokom uspona podignuta su četiri visinska kampa, na 4.200, 5.200, 6.000 i 6.400 m. Put prema kampu 2 prepun je pukotina i ledenih blokova, a alpinisti su bili izloženi i lavinama s okolnih vrhova. Kamp 3 jedna je velika snježna jama, koju su iskopali sovjetski alpinisti. Ona je dobra zaštita od jakog sunca te sklonište od vjetrova i hladnoće. Kada je vani -30 °C, unutra je samo -5 °C. Sa strane ima nekoliko šatora, ali uglavnom svi koriste ovaj "ledeni planinarski dom". U njemu je stalno jedan od domaćih alpinista, koji redovno održava radiovezu s baznim kampom na ledniku i izvještava o vremenu, stanju u kampu i kretanju timova. U njemu se susreću alpinisti iz drugih ekspedicija i razmjenjuju iskustva.Kako je Han Tengri najsjeverniji vrh iznad 7.000 m, često je opasan i vrijeme se nepredvidljivo mijenja. Penjačka sezona vrlo je kratka, od sredine jula do kraja augusta. Na vrh su se popeli Gafić, Durmo, Logić i Zlatanović. Šišić je dostigao visinu 6.900 m, a Todorović 6.000 m. tokom aklimatizacije.

Reference

1. „Khan Tengri”. Arhivirano iz originala na datum 2019-07-08. Pristupljeno 15. 2. 2020.
2. „Hronologija uspona BiH – PS BiH/FBiH”. Pristupljeno 15. 2. 2020.
3. „Ekspedicija bosanskohercegovačkih alpinista na Khan Tengri (1991) – SKYSCRAPER”. Pristupljeno 15. 2. 2020.