From Wikipedia, the free encyclopedia
Bubamare ili božje ovčice (lat. Coccinellidae) porodica su kukaca, a predstavnici su joj vrste Adalia bipunctata, sedmotočkasta bubamara (Coccinella septempunctata), Anatis ocellata i Exochomus quadripustulatus. Bubamare se hrane biljnim štetnicima (lisne uši), a njezine ličinke, čiji razvoj traje 3 do 5 tjedana, dnevno pojedu 20 do 30 lisnih ušiju. Na istočnoj crnomorskoj obali Turske postoji i predatorska vrsta Serangium parcesetosum, koja se koristila za suzbijanje štetnika. Bubamare žive na lišću zelenih biljaka, a u zimi ih često nalazimo u velikom broju ispod suhe kore drveća. Samo u srednjoj Europi ima ih oko 80 vrsta. Kad je bubamara u opasnosti brani se tzv. refleksnim krvarenjem, tj. ispušta krv (hemolimfu) iz nožnih zglobova. Ta "krv" sadrži vrlo neugodnu tvar (kokcinelin) koja odbija većinu ptica i mrava.
Bubamare | |
---|---|
Coccinella septempunctata | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | Animalia |
Koljeno: | Arthropoda |
Potkoljeno: | Heksapodi |
Razred: | Insecta |
Infrarazred: | Neoptera |
Red: | Coleoptera |
Natporodica: | Cucujoidea |
Porodica: | Coccinellidae Latreille, 1807. |
Iako žive posvuda u svijetu, najviše su zastupljene na područjima umjerene klime u Europi i Sjevernoj Americi. Mnogo rjeđe ih nalazimo u tropskim kišnim šumama, koje su domovina mnogih vrsta kukaca. U osobito velikom broju nalazimo ih na površinama koje je čovjek već promijenio, kao na primjer u zapuštenim vrtovima, zaštićenim nasadima i neobrađenim površinama, gdje ima mnogo kopriva i ostalog samoniklog bilja. Jer ondje u izobilju ima biljnih uši koje su bubamarama glavna hrana. U Južnoj Africi postoje neke rijetke vrste bubamara koje su isključivo biljožderi. Tek prije kratkog vremena u Europi su osnovane farme za uzgoj bubamara kako bi se vrtlare potaknulo da umjesto kemijskih sredstva u borbi protiv nametnika koriste njih.
Većina bubamara hrani se isključivo lisnim ušima. To su mali nezaštićeni kukci koji uništavaju vrtno bilje i voćke. Neke bubamare jedu i grinje crvenog pauka koji se također ubraja u štetnike. Lisne se uši kreću vrlo polagano i ne mogu se braniti tako da bubamarama nisu potrebne nikakve sposobnosti da ih ulove. Ličinke bubamara koje jedu mnogo više nego odrasli kukci katkad će pojesti i manje primjerke svoje vrste.
Većina bubamara pari se u proljeće i ljeto. Ženka zatim polaže jaja (3-300 ovisno o vrsti) na peteljke listova blizu kolonija biljnih uši. Ličinke (dvotočkaste) božje ovčice izlaze iz jaja nakon 5-8 dana. Tijekom sljedećih 10-15 dana mogu pojesti 350-400 biljnih uši. Nakon toga se zakukulje tako da se krajem tijela pričvrste na list ili grančicu a stadij kukuljice traje nekoliko dana. Cjelokupni razvojni ciklus traje od 4-7 tjedana tako da se tijekom ljeta može razviti više generacija. Sedmopjega bubamara (coccinella septempunctata) najčešća je i najraširenija vrsta bubamare u našim krajevima. Često prezimljuje na hladnim mjestima u kućama.
U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Coccinellidae | |
Wikivrste imaju podatke o: Bubamare |
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.