![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/b9/Nodular_glomerulosclerosis.jpeg/640px-Nodular_glomerulosclerosis.jpeg&w=640&q=50)
Dijabetesna nefropatija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Dijabetesna nefropatija je jedna od mnogobrojnih komplikacija šećerne bolesti i predstavlja vodeći pojedinačni uzrok terminalne bubrežne insuficijencije. Javlja se kod 30-40% bolesnika sa dijabetesom. S obzirom da je dijabetes tip 2 mnogo češći, veći broj bolesnika sa terminalnom bubrežnom insuficijencijom čine oboleli od ovog tipa šećerne bolesti.[1]
Dijabetesna nefropatija | |
---|---|
lat. | Nephropatia diabetica |
![]() | |
Specijalnost | Nefrologija, Endokrinologija |
Klasifikacija i eksterni resursi | |
ICD-10 | E10.2, E11.2, E12.2, E13.2, E14.2 |
ICD-9 | 250.4 |
MeSH | D003928 |
Pored nespecifičnih nefropatija (nefroangioskleroza, pijelonefritis, akutna tubulska nefroza i dr) koje se mogu javiti i kod nedijabetičnih osoba, za šećernu bolest je karakteristična nefropatija interkapilarna glomeruloskleroza. Ovaj tip nefropatije se naziva i Kimelstil-Vilsonova bolest. Histološki je karakteriše prisustvo loptastih hijalinih telašaca, koja se nalaze na periferiji kapilarnih petlji bubrežnih glomerula i zadebljanje bazalne opne kapilara.[2]
Dijabetesna nefropatija u svom razvoju prolazi kroz pet stadijuma (faza):
- faza glomerulske hiperfiltracije,
- faza normoalbuminurije,
- faza incipijentne nefropatije (koju karakteriše mikroalbuminurija),
- faza manifestne proteinurije,
- faza bubrežne insuficijencije.
Prva dva stadijuma se za sada dijagnostikuju u istraživačke svrhe, dok su ostala tri od velikog kliničkog značaja. Klinička dijabetesna nefropatija se karakteriše stalnom proteinurijom (povećanim prisustvom proteina u urinu od preko 0,5 g na dan), i obično je prati povišeni krvni pritisak i retinopatija.