Drezdenski kongres KPJ
From Wikipedia, the free encyclopedia
Četvrti kongres Komunističke partije Jugoslavije (tzv. Drezdenski kongres) održan je u Drezdenu od 6. do 12. novembra 1928. godine.
Drezdenski kongres je osudio levu i desnu frakciju, a na čelo partije je postavljeno tzv. radničko rukovodstvo, odnosno ljudi koji nisu bili angažovani u frakcijskim borbama.[1] Za političkog sekretara izabran je Jovan Martinović, a Đuro Đaković za organizacionog sekretara Partije. Iz novog rukovodstva su isključeni vođa desne frakcije Sima Marković i vođa leve frakcije Đuro Cvijić.[2]
Na kongresu je zaključeno da se Kraljevina Jugoslavija nalazi pred revolucijom. Kongres je potvrdio pravo ugnjetenih naroda na samoopredeljenje i doneo odluku o stvaranju nezavisnih država - Hrvatske, Crne Gore, Makedonije i Slovenije, dok bi mađarski i albanski narod imali pravo da se odvoje, jer je zaključeno da je njihovu zemlju anektirala srpska buržoazija.[3][4] Eventualna prava srpskog naroda na spornim teritorijama nisu pominjana, već se srpskim radnicima i seljacima nalaže da podrže pravo na otcepljenje "ugnjetenih naroda".[5] Pošto pokrete potlačenih naroda trenutno vodi burožoazija, odlučeno je da vodstvo pređe u ruke radničke klase, odnosno da KPJ povede oružanu borbu potlačenih naroda.[2]
Drezdenski kongres je posebnu pažnju posvetio ženskom pitanju. Takođe je usvojen nepomirljiv stav Kominterne o socijaldemokratiji kao "blizancu fašizma", a članstvu KPJ zabranjeno je da ulazi u reformističke sindikate i deluje unutar buržoaskih opozicionih partija.[1] KPJ je tada imala svega 2034 člana.[1]
U javnosti i danas postoje sukobljene ocene o odlukama i dometima Drezdenskog kongresa.