Renesansa iz Harlema
From Wikipedia, the free encyclopedia
Renesansa iz Harlema (eng.: The Harlem Renaissance) je integrativni, društveni i umetnički procvat koji je započeo u Harlemu u New Yorku i potrajao kroz dvadesete godine dvadesetog veka. Za vreme trajanja Renesansa iz Harlema bila je poznata pod nazivom Novi crnački pokret (eng.: The New Negro Movement) prema nazivu istoimene antologije autora Alaina Lokea iz 1925. godine. Pokret je u sebe uključivao i nove afroameričke kulturne izražaje u urbanim sredinama širom područja severoistoka i srednjeg zapada Sjedinjenih Država na koje su uticale velike migracije afroamerikanaca sa postrobovlasničkog i rasno podeljenog juga prema industrijskim urbanim središtima na severu zemlje, a među kojima je Harlem imao najveću novopridošlu zajednicu. Na Renesansu u Harlemu mnogi gledaju kao na preporod afroameričkih umetnosti. Iako je žarište pokreta bilo u kvartu kartu Harlem newyorškog Manhattana, mnogi frankofoni crni pisci iz Afrike i sa Kariba koji su u to vreme živeli u Parizu našli su se pod uticajem pokreta.
Uobičajeno se uzima kako je Renesansa iz Harlema započela oko 1918. godine i potrajala sve do sredine 1930-ih. Mnoge od ideja koje je izrodila nastavile su da žive i budu aktualne i mnogo vremena posle. Zenit „cvetanja crnačke literature“, kako je to voleo poetično da govori James Weldon Johnson, se dogodio između 1924. godine (Kada je časopis Opportunity: A Journal of Negro Life organizovao zabavu za crne pisce na kojoj su se pojavili i mnogi izdavači iz većinske belačke zajednice) i 1929. godine (kada je došlo do pada akcionarskog tržišta i početka Velike depresije).