Hronologija ustaških zločina 1942.
From Wikipedia, the free encyclopedia
Nezavisna Država Hrvatska (1941-1945) proglašena je 10. aprila 1941. nakon ulaska njemačkih okupacionih trupa u Zagreb. Tokom prve godine postojanja NDH počinjeni su neki od najmasovnijih zločina ustaša nad srpskim, jevrejskim i romskim civilima i komunistima, među kojima je najviše bilo pripadnika hrvatskog naroda.
Ideologija ustaškog pokreta bila je temeljena na rasističkoj i ekstremno nacionalističkoj politici, po uzoru na fašističke pokrete u Evropi, osobito one najuticajnije - u Italiji i Njemačkoj, na osnovu čega ovaj pokret ubrajamo među fašističke pokrete. Osnovna tendencija ustaške politike ticala se stvaranja etnički homogenog prostora u kome neće biti mjesta za pripadnike srpskog, jevrejskog i romskog naroda, kao i za političke neistomišljenike, osobito kada je riječ o komunistima. Ovakva politika rezultirala je masovnim uništavanjem srpskog, jevrejskog i romskog stanovništva, kao i svih političkih protivnika bez obzira na etničko porijeklo. Ovakva praksa bila je karakteristična za sve djelove NDH.
Izbijanjem partizanskog ustanka tokom 1941. u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, smanjen je intenzitet ustaških zločina u pojedinim regionima na području NDH. Boljom organizacijom partizanskog pokreta i masovnijim prilivom boraca omogućen je aktivniji otpor fašističkim formacijama i stvaranje slobodne teritorije. Ustaše sada moraju angažovati velike snage kako bi prodrle u srpska naselja, dok im je tokom ljeta 1941. polazilo za rukom da sa manjim snagama pohvataju velik broj stanovnika koje bi potom likvidirali. Međutim, u pojedinim regionima u kojima su uslovi organizovanja antifašističke borbe bili otežani (Srem, Slavonija, gradska naselja, itd.) ili u regionima koji su bili izloženi ofanzivama ustaških i njemačkih snaga (Kozara, Kordun, Fruška gora, itd.) zabilježeni su masovni zločini i masovne deportacije lokalnog stanovništva u logore, što je podrazumjevalo izuzetno visoke ljudske gubitke. Takođe, tokom 1942. zapaža se masovnije uništavanje romskog stanovništva nego prethodne godine. Ovo se odnosi na kolektivne deportacije romskih zajednica u logor Jasenovac. Isto tako, tokom 1942. učestale su kolektivne deportacije stanovništva srpskih sela Bosanske krajine, Slavonije i dijela Banije, kao i masovne deportacije iz drugih regiona, u logor Jasenovac, a nastavljene su i deportacije jevrejskog stanovništva u logore, kao i prethodne godine.
Pojedini regioni nastanjeni srpskim stanovništvom, pre svega u Bosni, bili su 1942. pošteđeni ustaških pokolja i masovnijih deportacija u logore zahvaljujući sporazumima o saradnji sa organima NDH lokalnih četničkih odreda. Ipak, ovi sporazumi, ako i neposredna saradnja četnika sa NDH, omogućili suoružanim formacijama NDH da se više usredsrede na područja pod kontrolom partizana, što je rezultiralo masovnih stradanjima civilnog stanovništva i boraca NOVJ.
- početak januara 1942: Osnivanje logora Stara Gradiška, kao petog podlogora logora Jasenovac.[1] Prema poimeničnom popisu žrtava KCL Jasenovac, Spomen-područja Jasenovac, koji obuhvata istraživanja do 31. avgusta 2007. godine, utvrđena su imena i podaci za 12.790 osoba ubijenih u ustaškom logoru u Staroj Gradiški. Ovaj broj nije konačan.[2]
- 1-3. januar 1942: Jedna od masovnih likvidacija u logoru Jasenovac koju je moguće hronološki locirati i strukturisati na osnovu svjedočenja nekoliko preživjelih logoraša. Prema svjedočenju više logoraša, tih dana je u logoru ubijeno oko 262 zatočenika srpske nacionalnosti. Među ubijenima nalazio se i veći broj stanovnika Sarajeva, dotjeranih u logor 24. decembra, kao i određeni broj stanovnika Pakraca i okolnih sela, dotjeranih u logor 25. decembra 1941. Najodgovorniji za ovaj zločin bio je upravnik logora Vjekoslav Maks Luburić koji je odabrao logoraše koji će biti ubijeni.[3]
- 1-6. januar 1942: Ubistvo 36 romskih i srpskih stanovnika sela Skakavac, između Karlovca i Lasinje. Većina ubijenih bili su Romi. Među ubijenima bilo je 19 djece. Zločin je počinjen u dva navrata, u vrijeme ustaško-domobranske ofanzive na slobodnu teritoriju Korduna, iako je Skakavac kao hrvatsko selo bio van područja napada. Najprije je 1. januara u samom selu ubijena jedna grupa lica, da bi 6. januara u Domačaj lugu pokraj Skakavca bio izvršen zločin nad ostatkom žrtava. Publikovani su poimenični podaci o stradalima. U Domačaj Lugu ukupnoSkakavac. Početkom januara uhapšen je veći broj ljudi, oba pola i svih uzrasta u selima između Karlovca i Vrginmosta. U Trebinji je uhapšena 21 osoba, u Popović Brdu 45, u okolici Skakavca 39, u Lipju 42 osobe, u Slunjskim Moravcima 17, u Banskim Moravcima 21, te još nekoliko desetina ljudi u okolnim selima, odnosno ukupno 218 osoba. Među ubijenima je bilo 112 muškaraca i 106 žena, od čega 94 djece do 15 godina starosti. U šumi Domačaj lug, kilometar od sabirališta u Skakavcu ubijeno je 145 ljudi. Izdvojene su žrtve iz sela Lipje i dijela Skakavca, koje su utrpane u kamione i otpremljene u Lipje, na drugo stratište, u šumu Lipjansko mlađe. Tu su pogubljene još 73 žrtve (Srbi iz sela Lipje, njih 42 ili 43 i Romi iz naselja Pištac i Glavica). Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[4][5]
- 6. januar 1942: Pripadnici 5. i 6. ustaške bojne, stacionirani u Dvoru na Uni i Bosanskom Novom izvršile upad u selo Matijevići, nedaleko od Dvora. Pohvatano je 115 stanovnika sela i odvedeno u ustaški zatvor u Dvoru. U toku hvatanja ubijeno je 7, a u Dvoru još 5 muškaraca i žena. Nakon 15 dana uhapšenici su deportovani u logore Jasenovac i Stara Gradiška, gdje su većinom ubijeni.[6]
- 6-7. januar 1942: Pokolj nad srpskim stanovništvom u selima Šipovica i Pridvorica u Gornjem Borču (mikroregion između Gacka i Kalinovika, u gornjem toku Neretve). Najprije su 6. januara poklani članovi porodice Lero u Šipovici (15 članova porodice), da bi sutradan, 7. januara, bili ubijeni članovi 15 porodica u Pridvorici (ukupno 147 lica). U Pridvorici su najprije zaklani muškarci, a njihove žene i djeca su potom živi spaljeni. Publikovani su poimenični podaci o stradalima. Snažno ustaško uporište u Gornjem Borču neutralisale su snage NOVJ 17-18. aprila 1942, tako da do kraja rata na ovom prostoru nije bilo ustaškog uporišta.[7]
- 6-15. januar 1942: Stradanje 58 stanovnika sela Pješćanica pokraj Vrginmosta. Stradali stanovnici ubijeni su u selu, u toku nekoliko dana januara 1942, a selo je opljačkano i spaljeno. Među ubijenima je 11 djece. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[8][9]
- 10. januar 1942: Ubistvo 43 stanovnika sela Donja Čemernica, pokraj Vrginmosta, u logoru Jasenovac. Među ubijenima bilo je 21 dijete. Tokom januara 1942. stradalo je ukupno 54 stanovnika Donje Čemernice. Selo je imalo velika stradanja i prethodne godine, kada su ustaše 3. avgusta 1941, u glinskoj crkvi ubile 130 muškaraca iz ovom mjesta. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[10][11]
- 10. januar 1942: Hapšenje 2 komunista i 5 simpatizera NOP-a hrvatske nacionalnosti u selu Šemovac pokraj Đurđevca. Publikovana su imena uhapšenih lica. Neki od njih su kasnije sprovedeni u logore.[12]
- 13-14. januar 1942: Ubistvo oko 200 srpskih muškaraca iz sela Kometnik i susjednog zaseoka Dobrić nedaleko od Voćina (kotar Podravska Slatina). Počinioci zločina bili su ustaše iz Podravske Slatine i drugih dijelova Slavonije. Ovaj zločin predstavlja jedan od prvih masovnih zločina ustaša nad cjelokupnim stanovništvom nekog seoskog naselja u Slavoniji. Na licu mjesta, u selu Kometnik, ubijeno je oko 28 stanovnika, dok su ostali stanovnici deportovani van sela. Muškarci iz Kometnika i Dobrića (174 iz prvog i 32 iz drugog sela) otjerani su u improvizovani zatvor u Voćinu, dok su žene sa djecom (spominje se brojka od 190) odvedene u Zdence, selo između Podravske Slatine i Našica, gdje su izolovane u privremenom logoru. U podrumu voćinskog zatvora od nedostatka zraka ugušilo oko 25 zatočenika, dok su ostali ubijeni iz pušaka 14. januara 1942. Desetak muškaraca nije ubijeno jer su ostavljeni da pokapaju mrtve. Prema podacima Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača utvrđena su imena 175 stradalih stanovnika Kometnika 13-14. januara 1942. Ovaj spisak nije konačan. Zatočene žene sa djecom su nakon određenog vremena puštene iz privremenog logora u Zdencima i vraćene su kućama.[13]
- 14. januar 1942: Pokolj u Drakseniću pokraj Bosanske Dubice. Ustaše i pripadnici Hrvatskog domobranstva 14. januara 1942, u sklopu napada na Donju Gradinu i Draksenić, ubili su 207 žitelja srpskog sela Draksenić, mahom žena i djece. Ustaše su ubile oko 130, a domobrani oko 70 stanovnika sela. Najveći broj stradalih je ubijen u seoskoj pravoslavnoj crkvi. Pokolj u crkvi preživjele su Anka Pavković i Mara Blagojević koje su bile teže ranjene hladnim oružjem. Publikovani su poimenični podaci o stradalima. Tokom Drugog svjetskog rata život je izgubilo 896 stanovnika Draksenića.[14][15]
- 14. januar 1942: Ubistvo 48 stanovnika sela Bukovica pokraj Vrginmosta. Ubistva su izvršena u selu i u šumi Gominac. Među ubijenima bilo je 15 djece. Prethodno je 5. januara ubijeno 7 stanovnika sela, a kasnije, 20. januara 1942, u logoru Jasenovac ubijeno je još 18 stanovnika Bukovice. Ukupno je tokom januara 1942. stradalo 18 dece iz Bukovice. Prethodne godine, 3. avgusta 1941, u glinskoj crkvi ubijeno je 85 odraslih muškaraca iz sela. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[16][17]
- 14. januar 1942: Strijeljanje 5 komunista, zatočenika ustaškog zatvora u Zagrebu.[18]
- 17. januar 1942: Strijeljanje 20 komunista i aktivista NOP-a, srpske i hrvatske nacionalnosti, na Dudiku u Vukovaru. Strijeljana lica poticala su iz Bršadina, Negoslavaca i Borova Naselja. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[19]
- 19. januar 1942: Ubistvo 3 pripadnika NOP-a hrvatske nacionalnosti u selu Greda pokraj Siska. Publikovana su imena stradalih.[20]
- 20. januar 1942: Strijeljanje 14 komunista, aktivista i simpatizera NOPa iz Stare Pazove, slovačke i srpske nacionalnosti, na Dudiku u Vukovaru. Ova lica su, uz veći broj drugih stanovnika Stare Pazove, uhapšena 17. novembra 1941. Jedan broj uhapšenika je pušten. Među uhapšenima bio je i komunista Janko Čmelnik, kasnije proglašen za narodnog heroja, koji je strijeljan 12. maja 1942. u Sremskoj Mitrovici.[21]
- 20. januar 1942: Jedna od masovnih likvidacija u logoru Jasenovac koju je moguće hronološki locirati i strukturisati na osnovu svjedočenja nekoliko preživjelih logoraša. Prema svjedočenju više logoraša, toga dana je u logoru ubijeno oko 120 zatočenika koji su se kao bolesnici nalazili u improvizovanoj logorskoj bolnici. Najodgovorniji za ovaj zločin bio je upravnik logora Vjekoslav Maks Luburić.[22]
- 20-21. januar 1942: Ubistvo 102 stanovnika sela Batinova Kosa pokraj Vrginmosta. Od ovog broja stradalih, 20. januara 1941. u Ratkovića Strani u selu Čemernica, ubijeno je 74 stanovnika Batinove Kose, mahom žena i djece. Ostatak stradalih ubijen je u selu Batinova Kosa, 21. januara. Među žrtvama pokolja 20-21. januara, bilo je 32 djece. Selo je spaljeno. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[23][24]
- 20-21. januar 1942: Stradanje srpskog stanovništva na području Donjeg Borča (sela u gornjem toku Neretve: Kruščica, Pločnik, Presedovac, Porija, Obrnja, na lijevoj obali Neretve i Krupac, Dubrava, Trnovica, Mekoči, Cerova, Rastovac i Klinja, na desnoj obali rijeke). U literaturi se spominje stradanje 49 lica (13 staraca, 24 žene i 12 djece). Stradanje bi bilo veće da nije došlo do evakuacije stanovništva u sela pod partizanskom kontrolom. Sva ova naselja su opljačkana i spaljena.[25]
- 22-30. januar 1942: Ofanziva ustaško-domobranskih snaga i oružništva (žandarmerije) NDH na slobodnu teritoriju između Kostajnice i Petrinje na Baniji. Ovim snagama komandovao je pukovnik Ivan Mrak. Ubistva, hapšenja, pljačke i paljevine vršene su u sljedećim selima: Svinjica, Staro Selo, Jabukovac, Mlinoge, Jošavica, Komogovina. Na osnovu raspoloživih podataka nije moguće rekonstruisati broj ubijenih stanovnika ovih sela. Većina stanovnika uspjela je pobjeći na Šamaricu uoči i za vrijeme napada.[26] Prema podacima NDH provenijencije u ovom razdoblju ustaše su opljačkali i popalili Komogovinu, Zrilić, Gornju Pastušu, Donju Pastušu i Rakovac, pobivši prema vlastitom priznanju "70-100" žena, djece i staraca iz tih sela.[27]
- 24-30. januar 1942: Prema izvještaju ustaškog Zapovjedništva vojne krajine iz Sarajeva, u logor Jasenovac je od 24. do 20. januara 1942. upućeno 185 Srba sa područja Višegrada, Čajniča i Rogatice.[28]
- 25. januar 1942: Ustaše i pripadici oružništva (žandarmerije) NDH zapalili polovinu sela Obljaj (kotar Glina) i nekoliko zaseoka susjednog sela Bosanska Bojna. Lokalno stanovništvo na vrijeme se povuklo koristeći zaštitu partizana. Toga dana neutralisana je oružnička postaja u Obljaju.[29]
- 25. januar 1942: U ustaški zatvor u Zagrebu sprovedena 3 komunista hrvatskog porijekla uhvaćena u blizini Siska. Dvojica su kasnije sprovedena u logor Jasenovac gdje su ubijeni.[30]
- 29-30. januar 1942: Pokolj nad stanovništvom sela Šegestin, Oraovica i Draškovac pokraj Dvora na Uni, bez obzira na starost i pol. Zločin se dogodio u selu Šegestin. Pokolj su izvršili ustaše iz sela Zrin, Divuša, Unčani i Struga Banska, pokraj Dvora i pripadnici ustaške bojne pod komandom pukovnika Narcisa Jaszenskog. Postoje različiti podaci o broju stradalih. Jedni izvori navode 189 žrtava, a drugi izvori ističu 273 stradala stanovnika ovih sela, pri čemu se navodi da je ubijeno 84 stanovnika Šegestina (38 djece, 26 žena i 23 muškarca), dok se za ostatak žrtava navodi da su poticali iz Oraovice i Draškovca. Sva tri sela su opljačkana i spaljena.[31][32]
- 3-4. februar 1942: Stradanja stanovništva sela Piskavica, između Banja Luke i Prijedora. Pokolj je izvršen u zaseoku Miloševići gdje je ubijeno 54 stanovnika, bez obzira na pol i starost, od kojih je 17 spaljeno u kući Jovana Miloševića. Među ubijenima bilo je 23 djece. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[33]
- 7. februar 1942: Masovni pokolj nad srpskim stanovništvom u naseljima nedaleko od Banja Luke: rudnik Rakovac, Drakulić, Motike, Šargovac. Najprije je u rudniku Rakovac ubijeno 37 rudara srpske nacionalnosti, a potom u selu Drakulić ubijeno je hladnim oružjem i tupim predmetima, kako se ističe u literaturi, oko 1.430 lokalnih Srba, bez obzira na starost i pol. Isti postupak počinjen je i u obližnjim Motikama, gdje je ubijeno 672 lica, i Šargovcu, gdje je ubijeno 114 lica. Ukupno je u ova četiri naselja ubijeno oko 2.216 lica.[34] Tokom 1982. publikovani su poimenični podaci za 1.038 stradalih stanovnika Drakulića, 54 stradala stanovnika Motika i 87 stradalih stanovnika Šargovca.[35] Zločin su izvršile ustaše iz Banja Luke i okolnih naselja, predvođene fratrom Vjekoslavom Filipovićem (Miroslavom Majstorovićem), koji je lično učestvovao u ubijanju, dok je najodgovorniji za organizovanje zločina bio Viktor Gutić, veliki župan i stožernik Ustaškog stožera Sana i Luka.
- 12. februar 1942: Transport 17 Jevreja iz Zagreba u logor Jasenovac. Publikovana su imena transportovanih lica.[36]
- sredina februara 1942: Transport 94 lica jevrejske nacionalnosti, stanovnika grada Zenice u logor Jasenovac i logor Stara Gradiška. Transportovani su jevrejske žene, djeca, starci i manji broj odraslih muškaraca (većina odraslih jevrejskih muškaraca iz Zenice transportovani su u logor Jasenovac 20. septembra 1941). Zeničke žene i najmlađa djeca otpremljeni su u logor Stara Gradiška, a ubrzo potom iz Stare Gradiške transportovani su u logor Đakovo, gdje su svi stradali.[37]
- sredina februara 1942: Transport većeg broja jevrejskih stanovnika Visokog u ustaške logore. Transportovani su jevrejske žene, djeca i starci. Većina jevrejskih muškaraca iz Visokog transportovana je u logor Jasenovac 30. oktobra 1941). Od predratnih 199 Jevreja u Visokom rat je preživjelo samo 18 osoba. Realno je pretpostaviti da je februara 1942. u logor internirano nešto više od 100 lica.[38]
- 1. mart 1942: Hapšenje većeg broja stanovnika srpskog sela Benkovac pokraj Okučana, u kotaru Nova Gradiška.[39]
- 3-4. mart 1942: Stradanje stanovništva sela Crnaja, zapadno od Cazina. Zločin su izvršili ustaše i pripadnici Muslimanske milicije iz sela Šturlić. Selo je opljačkano i spaljeno, dio stanovništva pobijen,a veći dio stanovništva je izbjegao na Kordun. Ovo selo do tada je bilo pošteđeno većih stradanja zbog spremnosti lokalnog stanovništva da pristupi ustanku. Prema publikovanim podacima, selo Crnaja je tokom 1942. imalo 77 žrtava fašističkog terora. Znatan broj od ovih 77 stradao je početkom marta 1942. Selo je ukupno imalo 161 žrtvu fašističkog terora tokom rata.[40]
- 4. mart 1942: Napad ustaško-domobranskih snaga (4. posadni ustaško-domobranski zdrug pod komandom pukovnika Ivana Mraka) na selo Dragotina, istočno od Gline. Prema izvorima partizanske provenijencije toga dana u Dragotini ubijeno je oko 50 stanovnika.[41]
- sredina marta 1942: Kolektivna deportacija romskog stanovništva iz okoline Virovitice u logor Jasenovac, bez obzira na starost i pol. Iz naselja Lješčare odvedeno je oko 140, a iz Špišić Bukovice oko 40 osoba. Niko od njih nije preživio rat.[42]
- 21-22. mart 1942: Ubistvo 72 stanovnika sela Komesarac pokraj Cetingrada (kotar Slunj). Među ubijenima bilo je 41 dijete. Zločin je sproveden na nekoliko lokacija u selu i okolini. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[43]
- 23. mart 1942: Ubistvo 40 stanovnika sela Brezovac, nedaleko od Rakovice (kotar Slunj). Većina stanovnika zaklana je u Brezovcu,a jedan dio je ubijen u Furjanu. Među ubijenima bilo je 14 djece. Selo Brezovac je tokom Drugog svjetskog rata imalo 69 žrtava fašističkog terora, pri čemu su ustaše pobile većinu stradalih. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[44]
- 23. mart 1942: Ubistvo 52 srpska stanovnika sela Furjan pokraj Slunja. Zločin se dogodio u selu Furjan. Među ubijenima bilo je 23 djece. Selo Furjan imalo je ukupno 122 žrtve fašističkog terora, pri čemu su većinu žrtava ubile ustaše. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[45]
- 23. mart 1942: Ubistvo komunistkinje Nade Dimić u logoru Stara Gradiška. Nada Dimić je kasnije proglašena za narodnog heroja. Uhapšena je 4. decembra 1941. Mučena je u ustaškom zatvoru i logoru.[46]
- 23. mart 1942: Jedna od masovnih likvidacija u logoru Jasenovac koju je moguće hronološki locirati i strukturisati na osnovu svjedočenja nekoliko preživjelih logoraša. Prema svjedočenju više logoraša, toga dana je u logoru ubijeno 50-60 zatočenika koji su se kao bolesnici nalazili u improvizovanoj logorskoj bolnici. Najodgovorniji za ovaj zločin bio je upravnik logora Vjekoslav Maks Luburić.[22] Drugi izvor navodi da se zločin dogodio 18. marta 1942. i da je tada ubijeno 20 bolesnika iz logorske bolnice.[47]
- 25. mart 1942: Ubistvo 13 stanovnika sela Komić pokraj Udbine. Publikovani su poimenični podaci o stradalima. Krajem godine, 14. decembra 1942, u Komiću je ubijeno 26 lokalnih stanovnika, bez obzira na starost i pol. Prethodne godine, 1. avgusta 1941, ubijeno je 19 seoskih muškaraca.[48]
- 28. mart 1942: U logor Jasenovac i u logor Stara Gradiška upućeno preko 100 Jevreja iz Travnika, svih uzrasta i oba pola. Publikovani su poimenični podaci o 86 deportovanih travničkih Jevreja, pri čemu njihova djeca u ustaškom dokumentu nisu poimenice navedena.[49]
- početak aprila 1942: Ubistvo 20 komunista hrvatskog porijekla u logoru Stara Gradiška. Komunisti su zatočeni u jednu ćeliju i ubijeni su glađu i žeđu. Zločinom je upravljao Vjekoslav Maks Luburić, koji je tada boravio u Staroj Gradiški. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[50]
- 2-3. april 1942: U selu Staza pokraj Kostajnice oružniištvo (žandarmerija) NDH uhapsila 8 muškaraca srpske nacionalnosti pod sumnjom da pomažu NOP. U izvoru se ne navodi dalja sudbina ovih ljudi.[51]
- 3. april 1942: Ubistvo 93 stanovnika sela Begovo Brdo, pokraj Cetingrada, u kotaru Slunj. Među ubijenima bilo je 39 djece. Zločin nad lokalnim stanovništvom počinjen je u samom selu i na lokalitetu Latićke kod sela Batnoge. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[52] Prema podacima istoričara Đure Zatezala ustaše iz Pavelićeve tjelesne bojne pod komandom Ante Moškova, ubile su 3. aprila 1942. 121 stanovnika Begovog Brda i nekoliko okolnih sela, pri čemu je najveći broj stradalih bio iz Begovog Brda. "Njih 73 su poklale ustaše u šumi Latićkima kod sela Batnoge iskopavši pod batinama zločinaca sami sebi masovnu grobnicu. Istoga dana hvatali su srpske seljake kod njihovih kuća, na njivama i pobili ih 48." U zločinu su saučestvovali i ustaše sa područja Cetingrada i Slunja. Poznata su imena pojedinih počinilaca zločina.[53] Selo je ponovo stradalo 26. aprila 1942. kada su ustaše ubile 22 lokalna stanovnika. Begovo Brdo je imalo ukupno 134 žrtve fašističkog terora i 8 pakih boraca.
- 3. april 1942: Ubistvo 9 stanovnika sela Polojski Varoš, pokraj Cetingrada, u kotaru Slunj. Jedan dio žrtava ubijen je na lokalitetu Latićke kod Batnoge. Selo je imalo ukupno 38 žrtava fašističkog terora tokom rata. Publikovani su podaci o stradalima.[54]
- 3. april 1942: Ubistvo 15 srpskih stanovnika sela Gornja Žrvnica, pokraj Cetingrada, u kotaru Slunj. Većina ubijenih bili su žene i djeca. Među ubijenima bilo je 5 djece. Zločin je počinjen u selu Gornja Žrvnica. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[55]
- 3-4. april 1942: Ubistvo 16 stanovnika sela Samarevci pokraj Cetingrada, u kotaru Slunj. Među ubijenima bilo je 10 djece. Zločin nad lokalnim stanovništvom počinjen je u samom selu. Selo je imalo ukupno 28 žrtava fašističkog terora tokom rata. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[56]
- 3-10. april 1942: Ubistvo 11 stanovnika sela Kutanja pokraj Veljuna u šumi Otmić. Publikovani su podaci o stradalima. Selo Kutanja imalo je 21 žrtvu fašističkog terora, pri čemu su većinu ubile ustaše.[57]
- 5. april 1942: Ubistvo 52 srpska stanovnika sela Snos pokraj Veljuna. Među ubijenima bilo je 19 djece. Većina žrtava ubijena je u selu Snos, a manji dio u okolini. Nedugo potom, 10. aprila, ubijeno je još 6 stanovnika sela Snos, pretežno u obližnjem selu Rabinja. Snos je tokom rata imao 85 žrtava fašističkog terora, pri čemu su većinu žrtava ubile ustaše. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[58]
- 10. april 1942: Stradanje 220 stanovnika srpskog sela Katinovac pokraj Topuskog, pretežno žena i djece, u vrijeme ustaško-domobranske ofanzive na Petrovu goru. Žrtve su na prevaru pohvatane, kao učesnici zbjega, od strane ustaša i domobrana i potom ubijene u selu od strane ustaša. Najveći broj žrtava ubijen je kolektivnim spaljivanjem. Publikovani su poimenični podaci o stradalima. Selo Katinovac je tokom Drugog svjetskog rata imalo 411 žrtava fašističkog terora i 50 poginulih partizanskih boraca, dok je 58 stanovnika umrlo od tifusa.[59]
- 10-11. april 1942: Stradanje 13 srpskih stanovnika sela Pašin Potok pokraj Cetingrada, u kotaru Slunj. Selo je imalo ukupno 83 žrtve fašističkog terora. Tokom 1942. u logoru Stara Gradiška stradao je 21 stanovnik Pašinog Potoka. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[60]
- 14-15. april 1942: Kolektivna deportacija stanovnika srpskog sela Mlaka pokraj Jasenovca, bez obzira na starost i pol, u logor Jasenovac. U noći 13-14. aprila 1942. pohapšeno je gotovo cjelokupno stanovništvo sela, najmanje oko 1.100 ljudi. Hapšenje je izbjeglo samo 18 stanovnika koji su uspjeli da se sakriju. Iste večeri u selu su ubijena 24 muškaraca. Nedugo nakon deportacije u Jasenovac, stanovnici Mlake su sprovedeni u logor u Staroj Gradiški, gdje je izvršena njihova selekcija. Oni koji su bili sposobni za rad deportovani su u njemačke logore. Muškarci su 2. maja 1942. deportovani u Prihvatni logor Zemun (Staro sajmište). Potom su u septembru 1942. prebačeni u obližnji Logor Organizacije Tot na Ušću, da bi u oktobru Dunavom bili deportovani u Nemačku, a zatim u Norvešku, gdje je većina umrla ili ubijena. Dio radno sposobnih žena je takođe sproveden u njemačke logore. Ostatak stanovništva: žene, djeca i radno nesposobni muškarci ubijeni su u logoru Jasenovac. Publikovani su poimenični podaci za za 933 stradala stanovnika Mlake u Drugom svjetskom ratu. Od ovog broja 286 su djeca mlađa od 14 godina. Realno je pretpostaviti da ovo nije konačan broj žrtava. Od 161 stanovnika Mlake interniranih u nacističke logore u Norveškoj, u ovim logorima stradalo je 117 lica. Nekoliko dana prije deportacije Mlačana u logore stanovnici susjednog srpskog sela Jablanac Jasenovački izbjegli su preko Save na slobodnu teritoriju pod kontrolom partizana.[61]
- 15. april 1942: Deportovaje 56 muškaraca iz ustaškog zatvora u Banja Luci u logor Jasenovac. Ova lica poticala su iz seoskih naselja sa područja Banja Luke, Manjače, Lijevča polja i Prnjavora (sela: Obrovac, Kokori, Ljubačevo, Dobrnja, Slatina, Romanovci, Braniševci, Krupa na Vrbasu, Skakavci, Brezičani).[62]
- sredina aprila 1942: Hapšenje oko 250 stanovnika Sarajeva. Prema svjedočenju preživjelog uhapšenika, od ovog broja 2/3 su bili lica srpske, a ostatak hrvatske i bošnjačke nacionalnosti. Od oko 250 uhapšenika, oko 180 je ubrzo transportovano u logor Jasenovac, odakle je oko 150 uhapšenika 17. maja 1942. transportovana u Prihvatni logor Zemun na Starom sajmištu.[63]
- sredina aprila 1942: Kolektivna deportacija romskog stanovništva iz Turanovca i Dugog Sela (kotar Virovitica) u logor Jasenovac. Postojeći podaci govore o deportaciji 44 lica. Svi su stradali u logoru.[42]
- sredina aprila 1942: Sprovođenje u logor Jasenovac 14 stanovnika sela Čečavac pokraj Slavonske Požege. Svi su stradali u logoru. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[64]
- sredina aprila 1942: Sprovođenje treće grupe Jevreja iz Zenice u logor Jasenovac. U ovoj grupi nalazilo se 16 muškaraca, žena i djece. Svi su stradali u logoru. Prva grupa zeničkih Jevreja transportovana je u logor septembra 1941, a druga grupa aprila 1942.[37]
- 16. april 1942: Hapšenje 24 lica bošnjačke i 10 lica srpske nacionalnosti u Visokom, "zbog pomaganja partizanima". Uhapšenici su transportovani u ustaški zatvor u Sarajevu, a odatle, 10. maja 1942, dijelom u logor Jasenovac.[65]
- 18. april 1942: Stradanje stanovnika sela Crni Potok pokraj Topuskog. Toga dana ustaše su na prevaru pohvatale 64 žena i djece iz Crnog Potoga, u zbjegu na Petrovoj gori. Od 64 žrtve 18 je spaljeno. Tokom i nakon ustaške ofanzive na Petrovu goru stradalo je 112 stanovnika Crnog potoka. Tokom Drugog svjetskog rata selo je imalo ukupno 376 ubijenih, poginulih i lica umrlih od tifusa, među kojima je 58 palih boraca. Publikovani su podaci o stradalima.[66]
- 18. april 1942: Masovna hapšenja romskih stanovnika na području Bosiljeva pokraj Duge Rese. Uhapšeno je 7 stanovnika sela Bosiljevski Potok, 11 stanovnika sela Otok na Dobri, 7 stanovnika sela Johi, 6 stanovnika sela Podrebar, 3 stanovnika sela Radočaji, 7 stanovnika sela Skoblić Brdo, 5 stanovnika sela Skukani, 7 stanovnika sela Tomašići, 11 stanovnika sela Varoš Bosiljevska. Uhapšena lica su sprovedena u logor Jasenovac gdje su ubijeni 8. juna 1942.[67]
- 23. april - 3. maj 1942: Prema podacima Ustaške nadzorne službe od 23. aprila do 3. maja 1942. u kotaru Ludbreg uhvaćeno je 11 komunista, a 1 je ubijen, u kotaru Varaždin uhvaćeno je 7 komunista, a 5 je ubijeno, u kotaru Koprivnica uhvaćeno je 5 komunista, a 3 su ubijena.[68] Ubistva i hapšenja komunista na području kotara Varaždin odigrala su se u selu Jalkovec.
- 25. april 1942: Hapšenje 4 lica hrvatske nacionalnosti u selu Ladešić Draga pokraj Duge Rese. Uhapšena lica su sprovedena u logor Stara Gradiška gdje su ubijeni.[69]
- 26. april 1942: Ubistvo 22 stanovnika sela Begovo Brdo, pokraj Cetingrada, u kotaru Slunj. Publikovani su poimenični podaci o stradalima. Prethodno, 3. aprila 1942, ustaše su ubile 91 stanovnika Begovog Brda.[70]
- 29. april 1942: U selu Jalkovec pokraj Varaždina od strane oružništva (žandarmerije) NDH ubijeno 5 komunista, a 6 ih je zarobljeno. Među ubijenima bili su Florijan Bobić i Marija Vidović, kasnije proglašeni za narodne heroje. Sva ova lica bila su hrvatske nacionalnosti.[71]
- 1. maj 1942: U mjestu Ivanec i okolnim selima u Hrvatskom zagorju pripadnici Ustaške doknadne bojne ubile jednog komunistu, ranile drugog komunistu i uhapsili 13 lica za koje se navodi da su "poznati komunisti". Sva lica su hrvatske nacionalnosti, sem jednog lica. U izvoru nije navedena dalja sudbina ovih osoba.[72]
- 3-5. maj 1942: Ubistvo 16 srpskih muškaraca u selu Rabinja pokraj Veljuna. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[73]
- 5. maj 1942: Masovna hapšenja romskog stanovništva na području Duge Rese. Toga dana ustaše su uhapsile 15 romskih stanovnika Carevog Sela pokraj Barilovića (među uhapšenima je bilo 6 djece, 5 žena i 4 odrasla muškarca), 4 romska stanovnika Koranskog Brega i 40 stanovnika Mrežničkog Briga. Svi su pobijeni u logoru Jasenovac tokom 1942. Publikovana su imena stradalih[74]
- 6. maj 1942: Stradanje Jevreja grada Vlasenice. Zločin je izvršila ustaška Crna legija na lokalitetu Ružina Voda, između Vlasenice i Han Pijeska. U dostupnoj literaturi ne navodi se broj ubijenih vlaseničkih Jevreja u ovim okolnostima.[75]
- 6-8. maj 1942: Hapšenje komunista i naoružanih "vojnih bjegunaca" u selu Poznanovec pokraj Zlatara u Hrvatskom zagorju. Uhapšeno je 18 lica, a jedno lice, za koga se navodi da je "vojni bjegunac", je ubijeno. Među uhapšenima 15 su bili stanovnici Poznanovca, a 3 Gornje Bedekovčine. Svi su bili hrvatske nacionalnosti. Hapšenje i ubistvo izvršili su pripadnici oružništva (žandarmerije) NDH. Uhapšenici su sprovedeni u ustaški zatvor u Zagrebu. U izvoru nije navedena dalja sudbina ovih lica.[76]
- 8. maj 1942: Kolektivna deportacija srpskog stanovništva mjesta Jasenovac i Uštica u logor Jasenovac. Prilikom hapšenja ubijeno je nekoliko lica. Uhapšeno je više stotina lica. Prema svjedočenjima preživjelih, sutradan, 9. maja, pohapšene žene i djeca iz jasenovačkog logora deportovani su u logor Stara Gradiška. Iz Prihvatnog logora na Starom sajmištu, 27. maja 1942. oslobođeno je 19 zatočenih stanovnika Jasenovca i Uštice, koji su prethodno transportovani u ovaj logor iz logora Jasenovac.[77] Većina pohapšenih je stradala u ustaškim logorima, dok je određen broj radno sposobnih muškaraca i žena transportovan u njemačke logore. Tokom Drugog svjetskog rata stradalo je 367 stanovnika mjesta Jasenovac kao žrtve fašističkog terora.[78]
- 8. maj 1942: Hapšenje 32 romska stanovnika sela Ponorac pokraj Duge Rese. Uhapšenici su transportovani u logor Jasenovac gdje su ubijeni. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[79]
- 9. maj 1942: Hapšenje poznatog hrvatskog ljevičara, Mihovila Pavleka Miškine u selu Đelekovec pokraj Koprivnice.[80] Miiškina je već sutradan sproveden u ustaški logor. Ubijen je najvjerovatnije jula 1942, ali ostaje nepoznanica da li se to dogodilo u logoru Stara Gradiška ili u logoru Jasenovac. Miškina je bio hapšen i prethodne 1941. godine.
- 10. maj 1942: Ubistvo 27 stanovnika sela Poljani smještenog nedaleko od Topsukog. Žrtve su ubijene na Petrovoj gori, u zbjegu. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[81]
- 10. maj 1942: Ubistvo 17 stanovnika srpskog sela Udbinja pokraj Skakavca, na Kordunu, na stratištu Domačaj lug, nedaleko od Skakavca.[5]
- 11. maj 1942: Ubistvo 111 mještana sela Pecka, smještenog između Vrginmosta i Velike Kladuše, na Kordunu. Zločin se dogodio na Petrovoj gori u vrijeme ustaško-domobranske ofanzive. Većina ubijenih bili su žene i djeca. Prethodno, 3. avgusta 1941, ustaše su ubile 56, a 13-17. septembra 1941. još 43 stanovnika. Selo je imalo ukupno 333 stradalih tokom rata, od čega 289 žrtava fašističkog terora. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[82]
- 12. maj 1942: Ubistvo 33 stanovnika sela Malička, pokraj Vrginmosta, na Kordunu. Zločin se dogodio na Petrovoj gori u vrijeme ustaško-domobranske ofanzive. Većina ubijenih bili su žene i djeca. Selo je imalo ukupno 87 žrtava fašističkog terora tokom rata. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[83]
- 12. maj 1942: Ubistvo 215 stanovnika sela Perna, pokraj Vrginmosta, na Kordunu. Zločin se dogodio na Petrovoj gori u vrijeme ustaško-domobranske ofanzive. Većina ubijenih bili su žene i djeca. Selo je imalo ukupno 388 žrtava fašističkog terora tokom rata, od čega 170 djece. Ako uračunamo poginule partizanske borce i umrle od tifusa u zbjegu, onda je selo imalo 572 stradalih stanovnika. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[84]
- 14-15 maj 1942: Deportacija u logor Jasenovac i logor Stara Gradiška oko 1.800 pretežno žena, djece i staraca, iz zbjega na Petrovoj gori, koji su se počev od 14. maja 1942. predali ustašama. Većina ovih ljudi nije preživjela rat. Iz sela Vojišnica je u logorima NDH i na raznim stratištima nakon 14. maja 1942. stradalo je 121 lice, od čega 66 djece.[85] Prema svjedočenju 19 preživjelih zatočenika logora Jasenovac sa područja kotara Vojnić moguće je hronološki locirati deportaciju uhvaćenih stanovnika Korduna u logore. Jedan dio radno sposobnih muškaraca i žena transportovan je od 19. maja 1942. u njemačke logore, uključujući Prihvatni logor Zemun, ali i logore u Njemačkoj i Norveškoj, gdje su mnogi ubijeni ili umrli. Manji broj logoraša (19 pomenutih svjedoka) oslobođen je krajem maja 1942. iz Prihvatnog logora Zemun i sproveden je u Srbiju.[86]
- sredina maja 1942: "Prije rata u Zvorniku je bilo oko 118 jevrejskih duša. U maju 1942. tadašnji komandant mjesta Ljubomir Vujina, ustaški natporučnik, rodom iz Sarajeva, sa ostalim ustašama pohvatao je sve Jevreje Zvornika, odveo ih u Šabac i predao Nijemcima, koji su ih odveli u logor Banjicu."[87]
- 17. maj 1942: Deportacija 770 stanovnika sela Kinjačka, Bestrma i Blinjski Kut u logor Jasenovac. Sela se nalaze na Baniji, između Sunje i Siska. Ovaj broj proizilazi iz izvještaja 1. domobranskog zbora Glavnom stožeru Ministarstva domobranstva NDH, u kome se ističe da je među deportircima bilo 210 muškaraca i 560 žena i djece. Iz izvještaja se može naslutiti da su deportaciju izvrršili pripadnici Hrvatskog domobranstva. Sela su opljačkana.[88]
- 19-20. maj 1942: Kolektivno hapšenje srpskih stanovnika sela Bodegraje i Lađevci pokraj Okučana u kotaru Nova Gradiška. Tokom rata ustaše su u logore odveli 100 stanovnika Lađevaca i 133 stanovnika Bodegraja. Od ovog broja poimenice je poznato 98 stanovnika Lađevca i 98 stanovnika Bodegraja koji su stradali u logorima Jasenovac i Stara Gradiška. Poznati su podaci za stanovnike pojedinih naselja koji su stradali u ovim okolnostima. [89]
- 20. maj 1942: Kolektivno hapšenje srpskih stanovnika sela Rađenovci, Rajičići i Milisavci (kotar Novska) i Alavuke (kotar Pakrac). Pohapšeni stanovnici ovih srpskih sela deportovani su u logor Stara Gradiška (na putu do Gradiške ubijeno je sedam mještana Milisavaca), gdje su neki ubijeni, da bi potom jednim dijelom bili deportovani u logor Jasenovac, gdje će takođe znatno stradati. Jedan dio seljana je prošao i kroz njemačke logore. Tokom rata stradalo je 97 stanovnika Milisavaca, 211 stanovnika Rajičića i 209 stanovnika Rađenovaca.[90]
- 20. maj 1942: Strijeljanje 2 pripadnika NOP-a u Zagrebu.[91]
- 28. maj 1942: Prema dopisu ustaškog redarstva iz Zagreba upravi logora Jasenovac, iz okoline Zagreba u logor je deportovano 69 romskih muškaraca i mladića. U dokumentu su navedeni poimenični podaci o deportircima. U dokumentu se ne spominju žene i djeca ovih lica iako postoji velika vjerovatnoća da su pripadnici ustaškog redarstva izvršili kolektivnu deportaciju romskih porodica u logor, što je bila praksa koju su upražnjavali naročito 1942.[92]
- 28. maj 1942: Hapšenje 6 romskih stanovnika sela Jakovci Netretićki, 8 romskih stanovnika sela Kolenovac, 11 romskih stanovnika sela Ladešić Draga, 4 romska stanovnika sela Veliki Modruš Potok pokraj Duge Rese. Uhapšenici su deportovani u logor Jasenovac gdje su pobijeni. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[93]
- kraj maja 1942: Krajem aprila 1942. započela je izgradnja sabirnog logora za Jevreje u Osijeku, po nalogu Ustaške nadzorne službe. Logor je poznat pod nazivom Logor Tenje i nalazio se između Osijeka i obližnjeg mjesta Tenje. Prvi osiječki Jevreji izolovani su u logoru krajem maja 1942. (prethodno, u ljeto 1941, oko 500 osiječkih jevrejskih muškaraca transportovano je za Liku i pobijeno je u logoru Jadovno). Početkom jula u logoru je boravilo oko 2000 osječkih Jevreja i oko 500 Jevreja iz iz Donjeg Miholjca, Valpova, Podravske Slatine i Virovitice. Jevreji iz okolnih gradova sprovode se u logor od sredine juna. Logor su objezbjeđivali pripadnici osječke ustaške pripremne bojne. Jedan dio osiječkih Jevreja izolovan je na još dvije lokacije u gradu. Prvi transport logoraša za Auschwitz krenuo je 15. avgusta oko 1.000 logoraša, pretežno djece), a drugi transport je krenuo 22. avgusta (ostatak logoraša, oko 1.800 lica). Rat je preživelo svega nekoliko deportiraca.[94] Jedan dio logoraša sabirnog logora u Tenji (pretežno starija, bolesna i iznemogla lica, nesposobna za rad) ubijen je u logoru Jasenovac, avgusta 1942.[95]
- početak juna 1942: Hapšenje oko 400 Roma iz Zemuna i okoline i njihova deportacija u logor Jasenovac. Hapšenje su izvršili pripadnici Hrvatskog domobranstva.[96]
- početak juna 1942: Sa područja kotara Županja u logor Jasenovac, kako se ističe u izvještaju ustaškog redarstva iz Županje, upućeno "preko 2000" Roma (ili "83 vagona" Roma). Izvještaj potiče iz 5. juna 1942, što znači da se deportacija odvijala početkom juna. U izvještaju se pominju pohapšeni Romi iz sela Vrbanja, Bošnjaci i Drenovci i navodi se da je u seoskoj opštini Vrbanja "od 500 Cigana umakao samo jedan, a u Bošnjacima od 418 Cigana, umakao je također samo jedan Ciganin", kao i podatak da su u Drenovcima pohapšeni svi romski stanovnici, bez navođenja broja uhapšenih.[97] U jasenovačkom logoru istrijebljene su čitave romske zajednice iz sela sa područja kotara Županja.
- 2. jun 1942: Ubistvo 118 srpskih civila u selu Gornje Primišlje (kotar Slunj), pretežno žena i djece. Mnoge žrtve su spaljenje. Zločin je izvršen u selu Gornje Primišlje. Među ubijenima bilo je 34 djece. Kao žrtve fašističkog terora tokom rata stradalo je 226 stanovnika Gornjeg Primišlja, pri čemu je većina žrtava ubijena od strane ustaša. Publikovani su poimenični podaci o stradalom stanovništvu.[98]
- 2. jun 1942: Ubistvo 133 srpska stanovnika u selu Tobolić (kotar Slunj), pretežno žena i djece. Zločin je izvršen u selu Tobolić. Među ubijenima bilo je 51 dijete. U Toboliću je 2. juna 1942. ubijeno i 10 stanovnika sela Tržić. Kao žrtve fašističkog terora tokom rata stradalo je 192 stanovnika Gornjeg Primišlja, pri čemu je većina žrtava ubijena od strane ustaša. Publikovani su poimenični podaci o stradalom stanovništvu.[99]
- 6-7. jun 1942: Transport 24 lica iz Banja Luke u logor Jasenovac. Među uhapšenicima bilo je 15 lica bošnjačke, 6 srpske i 4 hrvatske nacionalnosti. Publikovani su poimenični podaci o uhapšenim licima.[100]
- 8. jun 1942: U selu Šarampovo pokraj Čazme uhvaćena 3 partizana bez oružja i 8 "seljaka jataka" od strane oružništva (žandarmerije) NDH. U izvoru se ne navodi dalja sudbina ovih ljudi.[101]
- 9. jun 1942: U selu Narta pokraj Bjelovara ubijena 3 stanovnika od strane oružništva (žandarmerije) NDH, zbog crtanja komunističkih simbola na lokalnoj crkvi.[101]
- 9-10. jun 1942: Hapšenje 36 romskih stanovnika sela Šeketino Brdo, 13 romskih stanovnika sela Donje Prilišće, 12 romskih stanovnika sela Donje Stativepokraj Duge Rese. Svi su deportovani u logor Jasenovac gdje su ubijeni.
- 9-15. jun 1942: Ustaše iz sela Zrin (kotar Dvor na Uni), tokom ustaško-domobranske i nemačke ofanzive na slobodnu teritoriju Banije, izvršili su upade u okolna srpska naselja: Rogulje, Šegestin, Gornja Oraovica, Donja Oraovica, Šakanlije, Šamarička Draga, Šamarički Brđani, Švrakarica, Grabovica, Gorička. U ovim selima ubijena su ukupno 23 stanovnika koji se nisu uspjeli povući u zbjeg na Šamarici.[102]
- 10. jun 1942: U selu Gakovo pokraj Grubišnog Polja ubijena 2 stanovnika od strane oružništva (žandarmerije) NDH, "radi sumnje komunizma".[101]
- 12. jun 1942: U Zagrebu strijeljano 12 komunista, među kojima je 11 bilo hrvatske, a 1 srpske nacionalnosti. Publikovana su imena stradalih.[103]
- 13. jun 1942: Hapšenje 22 lica romske nacionalnosti u selu Bijela Stijena između Okučana i Pakraca. Hapšenje je izvršila ustaška bojna Maksa Luburića. Uhapšene su čitave porodice koje su potom deportovane u logor Jasenovac, gdje su svi ubijeni.[104]
- 15. jun - 5. jul 1942: U prvoj polovini juna 1942. započeto je rasformiranje logora Đakovo. Prvi transport zatočenika upućen u logor Jasenovac 15. juna 1942, a posljednji 5. jula 1942. Procjenjuje se da je u transportima bilo oko 2.800 Jevrejski sa djecom i oko 280 Srpkinja sa djecom. Kako se ističe u literaturi, "neposredno po dolasku u Jasenovac svi su pobijeni".[105]
- 15. jun 1942: Likvidacija 32 osobe srpske nacionalnosti u Dvoru na Uni. Riječ je o licima uhvaćenim na području kotara Dvor na Uni u toku ustaško-domobranske i njemačke ofanzive na slobodnu teritoriju Banije, 9-15. juna 1942.[106]
- 15. jun 1942: Pripadnici NDH oružništva iz Trnova sproveli u ustaški zatvor u Sarajevu 35 pripadnika NOVJ i NOP-a koje su uhvatili Italijani u okolini Kalinovika. U dokumentu se ne navodi dalja sudbina ovih lica.[107]
- sredina juna 1942: Kolektivna deportacija romskih stanovnika iz pojedinih naselja kotara Virovitica u logor Jasenovac. Iz Suhopolja je deportovano oko 100 osoba, iz Borove 15, iz Pčelića 30, iz Pepelana 20, iz Gradine 18, iz Bačevca 36, iz Detkovca 150, iz Pivnice 22, iz Cabune 56, iz Trnave 8, iz Budanice 41, iz Žubrice 16, iz Naudovca 21, iz Orešca 20, iz Jasika i iz Novog Gaćišta 13, iz Budakovca 88, iz Gaćišta 31. Svi su stradali u logoru. Prema podacima Spomen područja Jasenovac i podacima iz naučne literature, poimeničan broj stradalih Roma u logoru Jasenovac sa područja kotara Virovitica iznosi 675 osoba. Ovo nije konačan broj.[108]
- 18. jun 1942: Hapšenje 14 romskih stanovnika sela Mračin, 26 romskih stanovnika sela Skupica, 23 romska stanovnika sela Zagradci, 5 romskih stanovnika sela Vukova Gorica pokraj Duge Rese. Uhapšenici su sprovedeni u logor Jasenovac gdje su svi ubijeni tokom 1942. Publikovana su imena stradalih.[109]
- kraj juna 1942: Prema podacima ustaškog redarstva iz Banja Luke, sa područja između Prijedora i Banja Luke, u drugoj polovini jula 1942. u ustaške logore deportovano je 147 lica srpske i bošnjačke nacionalnosti. Bošnjaci: 42 iz Kamičana, 19 iz Kevljana, 6 iz Kozarca. Srpski deportirci (ukupno: 80) poticali su iz sela: Lamovita, Verići, Omarska, Babići, Ivanjska, Bistrica, Balte.[110]
- 4-5. jul 1942: Ubistvo 40 partizanskih ranjenika pod Prosijom na Kozari, u vrijeme fašističke ofanzive na slobodnu teritoriju Kozare. Zločin su počinili pripadnici oružanih snaga NDH iz 3. gorskog zdruga pod komandom pukovnika Mate Rupčića. Ovo nije jedini primjer zločina oružanih snaga NDH u danima fašističke ofanzive na Kozaru. Njemačke i ustaške snage su takođe odgovorne za masakriranje nekoliko desetina ranjenika na području Široke Luke na Kozari. U zločinu nad ranjenicima na području Jugovića Brda i Mlječanice, učestvovali su pripadnici ustaško-domobranske bojne "Šimić", pod komandom potpukovnika Rudolfa Šimića i bojne "Šnur" pod komandom potpukovnika Ivana Šnura.[111]
- 5-15. jul 1942: Njemačke i ustaško-domobranske snage deportovali su u logore oko 68.500 stanovnika kotereva Bosanska Dubica, Bosanska Gradiška, Bosanski Novi, Prijedor i Banja Luka, u vrijeme ofanzive na slobodnu teritoriju Kozare. Procjenjuje se da su gubici NOVJ i civilnog stanovništva u vrijeme ofanzive na Kozaru iznosili oko 10.000 ljudi. Većina uhvaćenih stanovnika Kozare i Potkozarja, deportovanih u logore u ljeto 1942, nije preživjela rat. Među stradalima najviše je bilo žena i djece.[112]
- 12. jul 1942: Osnivanje dječijeg logora Jastrebarsko. Logor je osnovan prema odluci poglavnika Nezavisne Države Hrvatske Ante Pavelića. U logoru je prema podacima Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača NR Hrvatske bilo zatočeno 3.336 djece, uglavnom porijeklom sa područja Kozare i Korduna. Prema istim podacima, u logoru je do kraja oktobra 1942. umrlo najmanje 449 djece. Prema podacima Dragoja Lukića, u logoru je umrlo 768 djece. Partizani su 28. avgusta 1942. iz logora oslobodili nekoliko stotina djece (najčešće se spominje brojka od 727 oslobođene djece). Oslobođena djeca su potom našla utočište na Kordunu. Većina druge djece logoraša, koji zbog bolesti i iznemoglosti nisu mogli da napuste područje Jastrebarskog i pređu na Kordun, nakon boravka u logoru, još tokom rata, zbrinuta su u hrvatskim porodicama.[113]
- 12. jul 1942: Deportacija 112 lica sa područja Banja Luke u logor Stara Gradiška. Publikovani su poimenični podaci o deportircima među kojima je bilo lica srpske, bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.[114]
- 14. jul 1942: Deportacija 17 lica različitih nacionalnosti iz ustaškog zatvora u Banja Luci u logor Jasenovac. Među deportircima bilo je lica bošnjačke, srpske, slovenačke i hrvatske nacionalnosti.[115]
- 15-20. jul 1942: U dva navrata, 15. jula i 20. jula 1942, ustaše su u Mudrić Selu pokraj Slunja ubile su 12 mještana. Mudrić Selo je imalo ukupno 35 žrtava fašističkog terora tokom rata. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[116]
- 18. jul 1942: Ubistvo 262 stanovnika sela Kordunski Ljeskovac pokraj Rakovice (kotar Slunj). Većina ubijenih bili su žene i djeca. Najveći broj stradalih mještana ubijen je u Klisi pokraj Kordunskog Ljeskovca. Zločin su izvršile ustaše sa područja Slunja i Cazinske krajine. Uskoro su uslijedila dva naredna pokolja nad stanovništvom Kordunskog Ljeskovca, najprije 21. jula, a potom 31. jula 1942, kada je ubijeno nekoliko desetina seljana. Selo je tokom rata imalo ukupno 420 žrtava fašističkog terora, pri čemu su ogromnu većinu mještana ubile ustaše. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[117] Prilikom napada ustaša na Kordunski Ljeskovac stradao je i određeni broj odbjeglog srpskog stanovništva sa područja Cazinske krajine (Crnaja, Rujnica, Bugar). Veća stradanja spriječena su zahvaljujući otporu 4. bataljona Drugog kordunaškog partizanskog odreda.[118]
- 18. jul 1942: Ubistvo 67 stanovnika sela Mašvina pokraj Rakovice (kotar Slunj). Većina ubijenih bili su žene i djeca. Toga dana u Mašvini ustaše su ubile i veći broj stanovnika sela Basara i Koranski Lug. Selo Mašvina je tokom rata imalo 86 žrtava fašističkog terora. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[119]
- 18. jul 1942: Ubistvo 20 stanovnika sela Basara pokraj Rakovice (kotar Slunj). Zločin se dogodio u selima Mašvina i Basara. Među ubijenima bilo je 14 djece. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[120]
- 18. jul 1942: Ubistvo 13 stanovnika sela Koranski Lug pokraj Rakovice (kotar Slunj). Zločin se dogodio u selima Mašvina i Basara. Među ubijenima bilo je četvoro djece. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[121]
- 18-21. jul 1942: Ubistvo 11 stanovnika sela Jamarje pokraj Rakovice (kotar Slunj). Većina žrtava ubijena je u selu. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[122]
- 18-31. jul 1942: Ubistvo 101 stanovnika sela Nova Kršlja pokraj Slunja. Većina ubijenih bili su žene i djeca. Jedan dio žrtava ubijen je 18. jula u Novoj Kršlji (ukupno: 33), drugi, najveći, dio 23. jula u Rakovici (ukupno: 48), treći, najmanji, dio u Oštarijskim Stanovima (ukupno: 5), a četvrti dio u Sadilovcu 31. jula 1942. (ukupno: 15), gdje je stradao zajedno sa stanovništvom Sadilovca. Ogromna većina žrtava usmrćena je klanjem ili spaljivanjem. Nedugo potom, 15. avgusta 1942, u selu Grabovac ubijeno je 27 stanovnika Nove Kršlje, zajedno sa mnogim stanovnicima Grabovca. Nova Kršlja je imala 165 žrtava fašističkog terora tokom Drugog svjetskog rata. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[123]
- 21. jul 1942: Ubistvo 10 stanovnika sela Močila pokraj Slunja. Selo je tokom rata imalo 60 žrtava fašističkog terora. Većinu stradalih pobile su ustaše. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[122]
- 22. jul 1942: Sprovođenje 111 Jevreja iz Virovitice u logor Tenje pokraj Osijeka, odakle su avgusta 1942. deportovani u logor Aušvic.[124]
- 24. jul 1942: Ustaško redarstvo iz Sarajeva uputilo 146 "nepoćudnih osoba" u logore Jasenovac i Stara Gradiška. U policijskom izvoru se ne navodi politička i etnička struktura deportiraca.[125]
- 25. jul 1942: Hapšenje 23 stanovnika sela Guber i Komorani, pokraj Livna, od strane livanjskih ustaša. Među uhapšenima bilo je 14 Hrvata i 9 Bošnjaka (21 muškarac i 2 žene). Uhapšena lica su dijelom pobijena, a dijelom deportovana u logore.[126]
- 26. jul 1942: Hapšenje 23 lica srpske nacionalnosti, članova partizanskih porodica, u Putincima pokraj Rume, u Sremu. Među uhapšenicima bilo je 13 žena. Sva lica deportovana su u logor Jasenovac. Rat je preživjelo 8 uhapšenih lica iz Putinaca. Publikovana su imena stradalih.[127]
- 27. jul 1942: Hapšenje 55 muškaraca srpske nacionalnosti, simpatizera NOP-a, u Pećincima pokraj Rume, u Sremu. Ova lica su jednim dijelom (23 lica) strijeljana u Rumi 14. avgusta, a drugim dijelom (22 lica) u Sremskoj Mitrovici, takođe tokom avgusta 1942. Publikovana su imena stradalih.[128]
- 28. jul 1942: Hapšenje 14 muškaraca srpske nacionalnosti u Dobrincima pokraj Rume, u Sremu. Ova lica su strijeljana tokom avgusta 1942. u Sremskoj Mitrovici. Publikovana su imena stradalih.[129]
- 28. jul 1942: Deportacija 170 lica jevrejske nacionalnosti iz Banja Luke u ustaške logore.[130] Prema izvoru ustaškog redarstva iz Banja Luke, ovaj broj bio je još veći. U ovom izvoru spominju se poimenice 61 muškarac i 101 žena jevrejskog porekla iz Banja Luke koji su transportovani u Jasenovac, ali se ne pominje broj njihove djece koja su takođe transportovana sa roditeljima u logore.[131]
- 28-29. jul 1942: Masovna hapšenja srpskog seoskog stanovništva u selima kotara Nova Gradiška: Okučani, Bodegraje, Dubovac, Kosovac, od strane ustaša iz logora Stara Gradiška. Radno sposobni muškaraci i žene ubrzo nakon sprovođenja u logor odvojeni su od strane njemačke komisije i transportovani u njemačke radne logore. Starije stanovništvo je ubijeno od strane ustaša, dok su djeca izolovana u dječjem logoru u Sisku. Poznata su imena 80 stanovnika Dubovca i 60 stanovnika Okučana stradalih u ustaškim logorima. [104]
- 29. jul 1942: Hapšenje 6 pripadnika NOP-a u Novim Karlovcima pokraj Inđije u Sremu. Uskoro je u selu uhapšeno 16 lica osumnjičenih za pomaganje NOP-u. Ova lica su streljana tokom leta 1942. Najodgovorniji za hapšenja bio je Stjepan Blažeković, šef ustaške policije u Sremu. Publikovani su poimenični podaci o ovim licima.[132]
- 29. jul 1942: Hapšenje simpatizera NOP-a u selu Buđanovci pokraj Rume, od strane ustaša. Toga dana uhapšeno je 11 lica (10 muškaraca i jedna žena). Prethodno, 27. jula, ustaše su uhapsili 2 stanovnika ovog sela. Sedmorica uhapšenih muškaraca su streljana 6. avgusta 1942, u blizini Rume, a trojica su osuđena na 10 godina robije. Početkom avgusta ustaše su u Buđanovcima uhapsile 15 muškaraca i žena. Svi su otjerani u privremeni logor u Rumi, odakle je jedno lice pušteno, a ostali su otjerani u logor Jasenovac. Rat je preživjelo samo 4 uhapšenika.[133]
- 31. jul 1942: Stradanje stanovnika srpskih sela iz kotara Slunj i Cazinske krajine u selu Sadilovac pokraj Slunja. Toga dana ubijeno je 361 stanovnik sela Sadilovac, kao i 15 stanovnika sela Nova Kršlja pokraj Slunja, a takođe i 71 stanovnik sela Bugar (kotar Bihać) i 6 stanovnika sela Crnaja (kotar Cazin). Iz Bugara i Crnaje, među žrtvama, bilo je 45 djece. Takođe, među stanovništvom Sadilovca i Nove Kršlje, većina ubijenih bili su žene i djeca. Većina žrtava je spaljena od strane ustaša u lokalnoj pravoslavnoj crkvi. Nedugo potom, 15. avgusta 1942, ustaše su ubile 19 stanovnika Sadilovca u okolnim mjestima. Ustaše su tokom rata ubile ukupno 385 stanovnika Sadilovca. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[134][135]
- 31. jul 1942: Oblasna komanda Gestapoa za Slavoniju i Srem, uz pomoć nemačkih vojnika, izvršila je masovno hapšenje stanovnika sremskog sela Jazak pokraj Iriga, pod izgovorom da seljaci Jaska pomažu partizane. Prema postojećim podacima toga dana uhapšeno je 154 muškarca i 11 žena. Publikovani su podaci sa imenima 45 uhapšenih stanovnika Jaska. Uhapšenici su sprovedeni u privremeni logor u Rumi gdje su mučeni prilikom istrage. Nakon tri nedjelje oko 40 stanovnika Jaska je pušteno iz logora, dok su ostali strijeljani tokom avgusta 1942. u Sremskoj Mitrovici od strane ustaša.[136]