Hronologija ustaških zločina 1942.
From Wikipedia, the free encyclopedia
Nezavisna Država Hrvatska (1941-1945) proglašena je 10. aprila 1941. nakon ulaska njemačkih okupacionih trupa u Zagreb. Tokom prve godine postojanja NDH počinjeni su neki od najmasovnijih zločina ustaša nad srpskim, jevrejskim i romskim civilima i komunistima, među kojima je najviše bilo pripadnika hrvatskog naroda.
Ideologija ustaškog pokreta bila je temeljena na rasističkoj i ekstremno nacionalističkoj politici, po uzoru na fašističke pokrete u Evropi, osobito one najuticajnije - u Italiji i Njemačkoj, na osnovu čega ovaj pokret ubrajamo među fašističke pokrete. Osnovna tendencija ustaške politike ticala se stvaranja etnički homogenog prostora u kome neće biti mjesta za pripadnike srpskog, jevrejskog i romskog naroda, kao i za političke neistomišljenike, osobito kada je riječ o komunistima. Ovakva politika rezultirala je masovnim uništavanjem srpskog, jevrejskog i romskog stanovništva, kao i svih političkih protivnika bez obzira na etničko porijeklo. Ovakva praksa bila je karakteristična za sve djelove NDH.
Izbijanjem partizanskog ustanka tokom 1941. u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, smanjen je intenzitet ustaških zločina u pojedinim regionima na području NDH. Boljom organizacijom partizanskog pokreta i masovnijim prilivom boraca omogućen je aktivniji otpor fašističkim formacijama i stvaranje slobodne teritorije. Ustaše sada moraju angažovati velike snage kako bi prodrle u srpska naselja, dok im je tokom ljeta 1941. polazilo za rukom da sa manjim snagama pohvataju velik broj stanovnika koje bi potom likvidirali. Međutim, u pojedinim regionima u kojima su uslovi organizovanja antifašističke borbe bili otežani (Srem, Slavonija, gradska naselja, itd.) ili u regionima koji su bili izloženi ofanzivama ustaških i njemačkih snaga (Kozara, Kordun, Fruška gora, itd.) zabilježeni su masovni zločini i masovne deportacije lokalnog stanovništva u logore, što je podrazumjevalo izuzetno visoke ljudske gubitke. Takođe, tokom 1942. zapaža se masovnije uništavanje romskog stanovništva nego prethodne godine. Ovo se odnosi na kolektivne deportacije romskih zajednica u logor Jasenovac. Isto tako, tokom 1942. učestale su kolektivne deportacije stanovništva srpskih sela Bosanske krajine, Slavonije i dijela Banije, kao i masovne deportacije iz drugih regiona, u logor Jasenovac, a nastavljene su i deportacije jevrejskog stanovništva u logore, kao i prethodne godine.
Pojedini regioni nastanjeni srpskim stanovništvom, pre svega u Bosni, bili su 1942. pošteđeni ustaških pokolja i masovnijih deportacija u logore zahvaljujući sporazumima o saradnji sa organima NDH lokalnih četničkih odreda. Ipak, ovi sporazumi, ako i neposredna saradnja četnika sa NDH, omogućili suoružanim formacijama NDH da se više usredsrede na područja pod kontrolom partizana, što je rezultiralo masovnih stradanjima civilnog stanovništva i boraca NOVJ.