Isusovo uskrsnuće
From Wikipedia, the free encyclopedia
Isusovo uskrsnuće ili vaskrsenje, je prema Novom zavjetu, naročito evanđeljima, čin Isusovog uskrsnuća (vaskrsenja) iz mrtvih nakon njegove smrti na krstu (uskrsnuće ne treba mešati sa kasnijim uzašćem na Nebo).
Hrišćanska tradicija prenosi da je Isus nekoliko dana nakon pogubljenja ustao iz mrvih. Neki od Isusovih sledbenika bili su uvereni da ga je Bog digao iz mrtvih i da im se ukazao kao "živi Gospodar".[1] Prema evanđeljima, Isus razapet na križu je nakon svoje smrti trećeg dana oživio i uskrsnuo, uznevši se na nebo. Ovaj biblijski čin kršćani slave kao Uskrs. Novi zavjet negde doslovno opisuje vaskrsenje, dok druge dopušta drukčija tumačenja.[2]
Većina kršćanskih crkvi prihvataju Isusovo uskrsnuće kao historijsku činjenicu koja je od središnje važnosti za njihovu vjeru. Liberalniji kršćani, ne vjeruju u tjelesno nego samo u duhovno uskrsnuće. Kritički proučavaoci pak smatraju ovu priču kao alegoriju i legendu.
Neki proučavaoci ukazuju i na političke funkcije mita o Isusovu uskrsnuću koji se pokazao kao bitan faktor preobrazbe ranog kršćanstva u institucijsku religiju.[2] Naime, pravovjerno učenje o tjelesnom uksrsnuću je ozakonilo hijerarhiju klera kroz čiji se autoritet moralo prići Bogu, dok je gnostičko učenje o duhovnom uksrsnuću bilo potencijalno subverzivno za ovaj poredak jer je tvrdilo da svako ima neposredan pristup Bogu i uskrslom Kristu.[3]