Korisnik:Antidiskriminator/Draftovi članaka/Konferencija u Godijevu
From Wikipedia, the free encyclopedia
Konferencija u Godijevu je bila konferencija koju su početkom oktobra 1942 u selu Godijevu, srez Bijelo Polje, u Crnoj Gori tokom drugog svetskog rata održali komandanti odreda Sandžačke Muslimanske milicije. Na konferenciji su doneli odluke da uz pomoć Ustaša i Albanaca izvrše etničko čišćenje Srba na desnoj obali reke Lim da bi se deo teritorije Sandžaka pripojio Velikoj Albaniji a deo Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Sandžačku Muslimansku miliciju su osnovale Ustaše na početku okupacije Jugoslavije u aprilu 1941 i ona je odmah po osnivanju organizovala i sprovodila kampanje napada na Srbe. Tokom ustanka u Crnoj Gori Muslimanska milicija je aktivno učestovala u gušenju ustanka zajedno sa okupacionim snagama usput vršeći masovne zločine nad civilnim hrišćanskim stanovništvom. U drugoj polovini 1942 godine Muslimanska milicija je bila favorizovana i intenzivno naoružavana od strane italijanskih okupatora pa su njeni lideri nastavili sa ratobornim stavovima prema Srbima i planovima da izvrše etničko čišćenje Srba sa teritorije pod njihovom kontrolom.
Kada su za svoje namere obezbedili podršku Ustaša i Velike Albanije, kako u oružju i opremi tako i u ljudstvu komandanti odreda Sandžačke Muslimanske milicije Osman Rastoder, Ćazim Sijarić, Husein Rovčanin, Sulejman Pačariz i drugi su održali konferenciju početkom oktobra 1942 u selu Godijevo.[1] Shodno četničkim izvorima, na konferenciji su učestvovali i predstavnici Ustaša. Većina komandanata odreda Muslimanske milicije Sandžaka je podržala predloge da se izvrši etničko čišćenje pravoslavnog stanovništva na desnoj obali reke Lim. Cilj planiranog etničkog čišćenja srpskog stanovništva je bio da se na ovaj način ukloni prepreka objedinjavanju teritorija većinski naseljenih muslimanima u Sandžaku i njihovom pripajanju Velikoj Albaniji i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Na ovaj način bi se obezbedio trajno privilegovan položaj muhamedanaca u odnosu na pravoslavce i potisnule snage koje su želele obnovu Kraljevine Jugoslavije kao države koju muslimani nisu nikada prihvatili.
Posledice odluka konferencije u Godijevu i njihovog sprovođenja su bile katastrofalne i za same Muslimane i za lokalno srpsko stanovništvo. Komanda Limsko-sandžačkih četničkih odreda je preko svojih obaveštajnih kanala saznala za odluke konferencije u Godijevu. To je bilo očigledno i na terenu jer su već polovinom oktobra 1942 intenziviranjem napada na Srbe u Bjelopoljskom srezu muslimani krenuli u realizaciju odluka konferencije u Godijevu i započeli ozbiljnu mobilizaciju i naoružavanje svojih snaga uz pomoć Velike Albanije i NDH. Kada su primetili da Italijani ne čine ništa da spreče ove akcije Muslimanske milicije, Četnički štab je shvatio da se moraju sami obračunati sa njima. Na svojoj konferenciji održanoj u Šahovićima krajem novembra 1942 četnici su zauzeli stav o potrebi da se stvori država Srba, Hrvata i Slovenaca, bez manjina koje su se pokazale nelojalnim. U cilju osvete za dotadašnje akcije muslimana protiv hrišćana i preventivnog sprečavanja daljih akcija Muslimana planiranih na konferenciji u Godijevu, četnici su početkom januara i u februaru 1943 napali Muslimansku miliciju na teritoriji Bijelog Bolja, Pljevalja, Priboja, Čajniča i Foče i ubili više od 2.000 propadnika Muslimanske milicije i nekoliko hiljada civila, uključujući i žene i decu.