Lamijski rat
From Wikipedia, the free encyclopedia
Lamijski rat (323. pne.–322. pne.) je bio rat između Atine i njenih gradova-saveznika u Grčkoj protiv makedonske vrhovne vlasti i Antipatera, regenta Makedonije i Grčke. Ovo je zadnji rat u kom su Atinjani igrali centralnu ulogu i nakon poraza su izgubili svoju nezavisnost.
Lamijski rat | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Dio pobuna nakon smrti Aleksandra Velikog. | |||||||
| |||||||
Zaraćene strane | |||||||
Atena i saveznici | Makedonija | ||||||
Komandanti | |||||||
Leosten | Antipater | ||||||
Snage | |||||||
30.000 ljudi | više od 30.000 ljudi | ||||||
Gubici | |||||||
nepoznato | nepoznato |
Pobuna je izbila nakon što su vesti o smrti Aleksandra Velikog u Vavilonu stigle do Grčke. Atina je započela ovaj rat govorima Leostenesa i Hiperida. Nakon što su im se pridružili gradovi u severnoj i centralnoj Grčkoj, oni su porazili Antipatera i primorali ga da se skloni u Lamiju, koju su nekoliko meseci opsedali grčki saveznici.
Nakon što su ga oslobodile snage pod komandom Leonatusa, Antipater je uspeo da izađe iz Lamije i vrati se u Makedoniju. Nakon što mu se pridružile Kraterove trupe, Antipater se sukobio sa grčkim saveznicima u bici kod Kranona u Tesaliji 5. septembra 332. pne. Iz bitke je kao pobednik izašao Antipater, Demosten je izvršio samoubistvo popivši otrov a Hiperidis je ubijen po Antipaterovom naređenju.
Ishod rata je neko vreme bilo gušenje grčkom otpora prema makedonskoj dominaciji. Istovremeno sa Lamijskim ratom su se desile pobune u Kapadokiji i istočnim delovima carstva, ali su ih ugušili Perdika i Eumen, odnosno Peiton.