Lepak
From Wikipedia, the free encyclopedia
Lepak služi za spajanje prijanjanjem delova iz istih ili različitih materijala (lepljenje). Lepljenje se zasniva na fizičkom principu adhezije (sile privlačenja na sučelju dva materijala) i kohezije (međumolekularne sile u samom lepku).[1]
Prednosti lepka su:
- za spoj je potrebno malo prostora i nisu potrebne rupe ili visoke temperature;
- naprezanja se jednoliko rasporeduju na velikim površinama. Delovi mogu biti tanji;
- spojevi su nepropusni, otporni na koroziju i ne menjaju svojstva materijala;
- elastičnost lepka može nadoknaditi toplotno istezanje, te ublažiti udarce i vibracije;
- jednostavna serijska proizvodnja.
Nedostaci lepka su: