Masakr u Pljevljima, Priboju, Foči i Čajniču
From Wikipedia, the free encyclopedia
Pokolj muslimana Sandžaka i istočne Bosne 1943. je bio najmasovniji ratni zločin koji je počinila Jugoslovenska vojska u otadžbini tokom drugog svetskog rata.
Pokolj je izvršen na teritoriji Bijelog Bolja, Pljevalja, Priboja, Čajniča i Foče (današnje Crna Gora, Srbija i BiH). Ovom operacijom etničkog čišćenja je rukovodio Vrhovni zapovednik JVuO Dragoljub Mihailović, čiji se štab tada nalazio u blizini zone dejstava, preko svojih komandanata Pavla Đurišića, Vojislava Lukačevića i Petra Baćovića.[1]
Tokom ove operacije, ubijeno je više hiljada žitelja opština Pljevlja, Priboj, Foča i Čajniče. Prema Đurišićevom izveštaju, ubijeno je oko 9.200 muslimana, od čega oko 1.200 muškaraca i do 8.000 žena, staraca i dece. Prema posleratnim popisima, stradalo je preko 4.000 civilnih žrtava, među kojima je izrazito visok udeo dece najmlađeg uzrasta (vidi struktura žrtava). Preko četvrtine ubijenih (oko 26 %) su deca do četvrte godine života, a preko polovine ubijene dece devojčice.[2]
Februarski pokolj bio je motivisan prvenstveno etničkom mržnjom, odnosno ideologijom, naročito kada je reč o organizatorima zločina, dok su neposredni izvršioci bili podjednako motivisani željom za pljačkom.[3] Isto tako, ratni zločini su motivisani osvetom za pokolje i genocid nad srpskim stanovništvom koje su vršile Ustaše.[4]