Srbija u Narodnooslobodilačkoj borbi
From Wikipedia, the free encyclopedia
Srbija je u toku Narodnooslobodilačke borbe, od 1941. do 1945. godine, za okupatora predstavljala jedno od glavnih strateških pozicija u Jugoslaviji.
Ustanak u Srbiji izbio je jula 1941. godine i ubrzo je zahvatio skoro čitavu zemlju. Stvorena je prva slobodna teritorija u tad okupiranoj Evropi pod nazivom „Užička republika“. Neprijatelj je okupio veće snage i ubrzo pod strašnim terorom pokušao da uguši ustanak, ali se glavnina pertizanskih snaga prebacila u Bosnu. Na jugu Srbije je opstalo žarište partizanske borbe u kontinuitetu sve do oslobođenja.[1] Diverzije i napadi u ostalim oblastima su se nastavili u toku čitavog rata, a početkom 1944. godine jače partizanske snage ponovo prelaze u Srbiju. Konačno oslobođenje Srbije odigralo se nakon Bitke za Srbiju 1944. godine, uz pomoć zapadnih Saveznika i Crvene armije.
Tokom Bitke za Srbiju 1944. godine, partizani su, uz podršku saveznika, vodili borbu za oslobođenje od okupatora i dolazak na vlast, dok su četničke jedinice, ostavši bez savezničke podrške, ušle u potpunu kolaboraciju na svim nivoima u pokušaju da spreče dolazak komunističkih konkurenata na vlast.[2]