Oscilacija neutrina
From Wikipedia, the free encyclopedia
Oscilacija neutrina, kvantnomehanički fenomen u kojem se neutrino stvoren sa specifičnim leptonskim okusom, elektronskim, muonskim ili tauonskim, može zatim izmjeriti s različitim okusom. Vjerojatnost mjerenja pojedinog okusa neutrina periodički varira kako on propagira kroz prostor.[1]
Nakon što ju je 1957. prvi predvidio Bruno Pontecorvo,[2] oscilacija neutrina opservirana je u mnogostrukim eksperimentima u nekoliko različitih konteksta. Usto, pokazalo se da je ona rješenje dugotrajna problema solarnih neutrina.
Oscilacija neutrina je od velika teorijskog i eksperimentalna interesa jer opservacije ovog fenomena impliciraju da neutrino ima masu različitu od nule, što nije bilo uključeno u originalni standardni model fizike čestica.[1] Otkriće dokaza oscilacije neutrina, a time i neutrinske mase, što su objavili Takaaki Kajita s Opservatorija Super-Kamiokande i Arthur McDonald s Opservatorija neutrina u Sudburyju, bio je povod da im se 2015. dodijeli Nobelova nagrada za fiziku.[3]