Qi
From Wikipedia, the free encyclopedia
Qi ili Či (ili još pravilnije Ći) je osnova tradicionalne kineske kulture. Uglavnom se definiše kao "vazduh" ili "dah" i predstavlja "životnu silu" ili "duhovnu energiju" koja je deo svega što postoji. Či se u filozofiji pominje još od najranijih zabeleženih vremena u Kini. Iako je koncept čija veoma značajan za sve kineske filozofije, postoje različite definicije istoga.
- Za ostala značenja, vidi Qi (razvrstavanje).
Či | |
---|---|
Kinesko ime | |
Pin-jin | qì |
Vejd-DŽajls | ch'i4 |
Tradicionalni kineski | 氣 |
Uprošćeni kineski | 气 |
Japansko ime | |
Romađi | ki |
Kanđi | 気 |
Korejsko ime | |
Romanizacija | gi |
Hangul | 기 |
Hanđa | 氣 |
Vijetnamsko ime | |
Vijetnamski alfabet | khí |
Tajlandsko ime | |
Tajlandski alfabet | ชี่ |
Ideogram "či" (氣) je nastao spajanjem simbola za paru (气) koja se izdiže iznad pirinča (米) koji se kuva. Či je izraz koji se često spominje u kineskom jeziku i koji može da se, zavisno od konteksta, odnosi na puno, naizgled potpuno nevezanih, pojmova. Kao npr. tjenči (“nebeski či” tj. vrijeme), šengči (“stvoriti či” tj. naljutiti se), kungči (“prazan či” tj. vazduh), čićjo (“lopta čija” tj. balon)…
Ili u kineskoj medicini izrazi poput džengči (“odbrambeni či” tj. odbrambeni sistemi otganizma poput imuniteta) u suprotnosti sa šječi (“štetni či” koji nas okružuje i može da napadne organizam kao što su hladnoća, vrućina, vlaga, vetar…) a koji isto tako uključuje i naše emocije (ljutnja, strah, briga…), pojedina hranu, kosmička i elektromagnetska zračenja itd.
Pa čak i u smislu “životne energije”, či se u kineskoj medicini, pri postavljanju dijagnoze, isto tako često koristi da opiše različite pojmove. Npr. čišu da označi “nedostatak čija u organizmu” (generalno) u suprotnosti sa malo preciznijim stanjem kao što je feičišu (“nedostatak čija u meridijanu pluća”), gančidž (“zastoj energije u meridijanu jetre”) i sl.
Bitno pitanje oko kojeg se filozofi spore je da li či postoji zasebno od materije. Da li či postoji zahvaljujući materiji ili je obrnuto. Neki budisti i taoisti favorizuju drugo verovanje, dok neki budisti teže verovanju da je sva materija iluzija. Nasuprot ovome, neo-konfučijanci kritikuju mišljenje da či postoji zasebno od materije i vide či kao produženje materije. Većina teorija o čiju kao metafori za osnovne fizičke osobine univerzuma je potekla od neo-konfučijanaca u poslednjih hiljadu godina.