Sovjetska književnost
From Wikipedia, the free encyclopedia
Sovjetska književnost je sveukupnost književnih djela izašlih na području Sovjetskog Saveza u razdoblju nakon Oktobarske revolucije i do trenutka raspada države 1991. godine. Osnovni književni pravac sovjetske književnosti postaje u tridesetim godinama 20 veka socijalistički realizam čiji književni korjeni se nalaze u bogatoj tradiciji ruske književnosti 19 veka, velikim djelima Antona Čehova, Lava Tolstoja, Fjodora Dostojevskog i drugih ruskih književnika iz smjera kritičkog realizma na koju se nadograđuju djela iz nove sovjetske države koja će se razlikovati u nekoliko važnih segmenata [1] od kojih će najvažniji biti pojednostavljanje kompleksnog svijeta tih ranijih djela u prilično jednostavan crno bijeli svijet [2] gdje su glavni junaci najčešće heroji proletarijata. Nakon 1954. godine doći će do napuštanja ove "jednostavne" književnosti i stvaranja svih popularnih književnih žanrova koje možemo naći i u drugim europskim književnostima tog doba. Najvažniji časopisi sovjetske književne zajednice na kojima su se mladi pisci prvi put predstavljali su neupitno bili Literaturnaja gazeta i Novij mir. Sveukupno sovjetska književnost će biti stvarana na 88 različih jezika SSSR-a među kojima su se nalazili i oni koji do revolucije uopće nisu niti imali svoju nacionalnu književnost.