Stefan Nemanjić
From Wikipedia, the free encyclopedia
Stefan Nemanjić,[1] je uobičajeno skraćeno ime za Stefana Nemanju II Prvovenčanog Nemanjića (oko 1166–24. septembar 1227. ili 1228).[2][3] On je bio vladar srednjovekovne Srbije, koju su stranci zvali i Raška. Počeo je da vlada sa zvanjem velikog župana od 1196. godine, a prvi među Nemanjićima je postao krunisani kralj (1217. ili 1219), zbog čega je nazvan Prvovenčani. Vladao je do smrti 24. septembra 1227. ili 1228.
Stefan Nemanja II | |
---|---|
Puno ime | Stefan Nemanja II Nemanjić |
Datum rođenja | oko 1166. |
Mesto rođenja | nepoznato |
Datum smrti | 24. septembar 1227. ili 1228. |
Mesto smrti | nepoznato |
Grob | Manastir Studenica |
Titula | Veliki župan i kralj Srbije (Raške) |
Period | 1196 — 1217(1219), veliki župan 1217(1219) — 1227. ili 1228., kralj |
Prethodnik | Nemanja (Vukan) |
Naslednik | Radoslav |
Poreklo i porodica | |
Dinastija | Nemanjići |
Otac | Nemanja |
Majka | Ana |
Supružnik | Evdokija Anđel nepoznata Ana Dandolo |
Deca | Radoslav Komnina Predislav Vladislav Uroš Renijera |
Napisao je „Život Svetog Simeona“, to jest hagiografiju svog oca i prethodnika na vlasti Stefana Nemanje I, koja se smatra bitnim delom srpske srednjevekovne književnosti. Za njegove vladavine podignut je manastir Žiča.[4]
Srpska pravoslavna crkva ga naziva Simon Monah Prepodobni i slavi ga kao sveca 24. septembara prema julijanskom kalendaru, odnosno 7. oktobra po gregorijanskom kalendaru.