Vojvoda (vojni čin)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Vojvoda (etimološki: Bojni Vojvoda)[n 1] bio je najviši vojni čin u vojskama Kraljevine Srbije i Kraljevine Jugoslavije, koji je odgovarao činovima maršala i feldmaršala u većini monarhija do završetka Drugog svetkog rata. Uveden je Zakonom o ustrojstvu vojske Kraljevine Srbije od 1901. godine na predlog tadašnjeg ministra vojnog potpukovnika (potonjeg divizijskog generala) Miloša Vasića koji je bio njegov idejni tvorac.[4] U ovaj čin unapređeni su generali tokom balkanskih i Prvog svetskog rata. Vojska Kraljevine Srbije i Kraljevine Jugoslavije imala je četiri vojvode: Radomira Putnika, Stepu Stepanovića, Živojina Mišića i Petra Bojovića. U Kraljevini Srbiji titula počasnog vojvode je dodeljena crnogorskom serdaru i divizijaru Janku Vukotiću za njegove zasluge u bici na Mojkovicu. Druga počasna titula dodeljena je francuskom maršalu Franše d'Epereu za njegove zasluge prema Srbiji tokom Prvog svetskog rata. Austrougarski feldmaršal Svetozar Borojević je nakon Prvog svetskog rata, podneo zahtev da bude preveden u vojsku Kraljevine SHS/Jugoslavije ali je ovaj zahtev je odbijen. Pre uvođenja ovog čina, najviši čin u vojsci Kraljevine Srbije od 1900. do 1901. bio je armijski general.[5] Posle 1945. godine novoformirana Jugoslovenska armija nije nastavila sistem vojnog rangiranja Kraljevine Jugoslavije pa je ovaj čin prestao da postoji.[6]