Žeđ (budizam)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Tanha (pal. तण्हा taṇhā) ili trsna (sanskrit: tṛṣṇā) je budistički pojam koji doslovno znači žeđ[1][2], a preneseno želju[1], žudnju,[2] požudu.
Koren svih pojava jeste želja.[3]
Žudnja je snažan i istrajan poriv da se doživi ili poseduje nešto.[4] Prema Budi, žudnja je jedan od dva uzroka patnje; drugi je neznanje.[4]
Prema Budinom učenju, postoje tri vrste žeđi: žeđ za čulnim zadovoljstvima, žeđ za postojanjem i žeđ za nepostojanjem.[5] Smatra se da je žeđ duboko usađena u ljudskoj prirodi i da donosi sve nedaće. Buda je govorio da ”patnja nastaje iz žeđi za zadovoljstvima, iz žeđi za postojanjem, iz zablude da se smrću sve okončava.”[6]
Oslobođenje od ”žeđi” prvi je korak na putu oslobođenja.[7]
Remove ads
Budino učenje
Žeđ kao uslov nastanka patnje
Prema Budinom učenju, žeđ je uslov nastanka ličnosti, sveta, a samim tim i patnje, što je izrečeno u četiri plemenite istine:
Ovo je, učenici, plemenita istina o nastanku bola: To je ona žeđ, što izaziva uvijek nova rođenja, što se združuje s radošću i strašću, što radost nalazi sad tu sad tamo, to jest: žeđ požude, životna žeđ, žeđ za vlašću.[8]
– Buda
U Budinom sistemu, žeđ ima ulogu tvorca, odnosno "graditelja ovog zdanja", kog je uzalud tražio.[9] Postoje različite vrste žeđi, za svako od šest čula. Na primer, žeđ za predmetima uma (dhamma-taṇhā): za raznim mislima, maštarijama, mentalnim slikama, idejama, sistemima, osećanjima, emotivnim stanjima i slično.[10]
Iskorenjivanje, napuštanje, oslobođenje od žeđi, vodi prestanku ličnosti.
Uklanjanje pomoću mudrosti
Prema Budinom učenju, žeđ je uslov nastanka i nestanka sveta:
A kako prestaje ovaj svet? Na osnovu oka i slike nastaje svest o viđenom. Kad se ovo troje nađe na okupu, nastaje kontakt. Iz kontakta kao nužnog uslova nastaje osećaj. Iz osećaja kao nužnog uslova nastaje žeđ. Ali potpunim iskorenjivanjem i prestankom upravo te žeđ prestaje i gorivo. Prestankom goriva prestaje i bivanje. Prestankom bivanja prestaje i rođenje. Prestankom rođenja prestaju starost i smrt, jad, tuga, bol, nespokojstvo i očajanje. Tako nestaje čitavo to klupko nespokojstva i patnje. Tako prestaje ovaj svet.[11]
Prema Budinim rečima, mudrost je kao oštrica noža, kojom uklanjamo opijenost i požudu između čula i predmeta:
Zamislite veštog mesara da ubije kravu i raspori je oštrim mesarskim nožem. Ne oštetivši meso i kožu, on iseče, odvoji i povadi sve tetive, žile i ligamente. A zatim joj oguli kožu, te preko onog što je ostalo opet razapne tu kožu. Je li istina ako bih rekao: ‘Krava je spojena sa kožom baš kao što je ranije bila?’ Dao sam vam poređenje kako bih preneo značenje: ‘Meso’ je naziv za šest unutrašnjih osnova čula. ‘Koža’ je naziv za šest spoljašnjih osnova čula. ‘Tetive, žile i ligamenti’ su opijenost i požuda. ‘Oštar mesarski nož’ je plemenita mudrost – koja seče, preseca i odvaja unutrašnje nečistoće, okove i veze.[12]
– Buda
Remove ads
Literatura
- Čedomil Veljačić, Filozofija istočnih naroda 1, Zagreb, 1979.
- Kovačević, Branislav (2014). Ovako sam čuo: Budino učenje na osnovu izvora u Pali kanonu. Novi Sad–Beograd.
Izvori
Povezano
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads