Ј

Slovo Ј ј (jota) je jedanaesto slovo srpske ćirilice. Takođe se koristi u makedonskoj ćirilici i nekim drugim ćirilicama neslovenskih naroda.

Ne treba izjednačavati sa J, slovom latinice.

Glas:
Naziv:	јота
Broj:	1
Porijeklo:	грчко јота, старословенско јота, латинично j
Slova slavenskih jezika
А Б В Г Ґ Д Ђ Ѓ Е Ѐ Ё Є Ж З З́ Ѕ И Ѝ Й І Ї Ј К Л Љ М Н Њ О Ō П Р С С́ Т Ћ Ќ У Ӯ Ў Ф Х Ц Ч Џ Ш Щ Ъ Ы Ь Э Ю Я
Slova neslavenskih jezika
Dalje informacije А́ А̀ Ӑ А̄ А̊ А̃ Ӓ Ӓ̄ Ӕ Ә Ә́ Ә̃ Ӛ В̌ Ғ Г̧ Г̑ Г̄ Г̣ Г̌ Ҕ Ӻ Ғ̌ Ӷ Ԁ Ԃ Ꚃ Ꚁ Ꚉ Д̆ Д̣ Ԫ Ԭ Д̆ Ӗ Е̄ Е̃ Ё̄ Є̈ Ӂ Җ Ꚅ Ӝ Ԅ Ҙ Ӟ З̌ З̱ З̣ Ԑ Ԑ̈ Ӡ Ԇ Ӣ И̃ Ҋ Ӥ И́ Қ Ӄ Ҡ Ҟ Ҝ Ԟ К̣ Ԛ Ӆ Ԯ Ԓ Ԡ Ԉ Ԕ Ӎ Ӊ Ң Ԩ Ӈ Ҥ Ԣ Ԋ О́ О̀ О̆ О̂ О̃ Ӧ Ӧ̄ Ө Ө̄ Ө́ Ө̆ Ӫ Ҩ Ԥ Ҧ Р̌ Ҏ Ԗ Ҫ С̣ С̱ Ԍ Т̌ Т̣ Ꚑ Ҭ Ꚋ Ꚍ Ԏ У̃ Ӱ Ӱ́ Ӳ Ү Ү́ Ұ Х̣ Х̱ Х̮ Х̑ Ҳ Ӽ Ӿ Һ Һ̈ Ԧ Ꚕ Ҵ Ꚏ Ҷ Ӵ Ӌ Ҹ Ꚓ Ꚗ Ꚇ Ҽ Ҿ Ы̆ Ы̄ Ӹ Ҍ Э̆ Э̄ Э̇ Ӭ Ӭ́ Ӭ̄ Ю̆ Ю̈ Ю̈́ Ю̄ Я̆ Я̄ Я̈ Ԙ Ԝ Ӏ
Stara slova
Ꙁ Ꙃ Ꙅ Ꙇ Ꙉ Ҁ Ѻ Ѹ Ꙋ Ѡ Ѽ Ꙍ Ѿ Ꙏ Ѣ Ꙑ Ꙓ Ꙕ Ꙗ Ѥ Ѧ Ꙙ Ѫ Ꙛ Ѩ Ꙝ Ѭ Ѯ Ѱ Ѳ Ѵ Ѷ Ꙟ Ꙡ Ꙣ Ꙥ Ꙧ Ꙩ Ꙫ Ꙭ ꙮ Ꚙ Ꚛ
p r u

Slovo ј je u srpsku ćirilicu uneo Vuk Karadžić kada je pisao „Prvi srpski rječnik“ (vidi Vukova reforma), na osnovu latiničnog slova j.

Historija

Ćirilična jota (Ꙇ ꙇ), preuzeta od grčke jote, se koristi u staroslovenskoj ćirilici za tranksripciju glagoljičkog slova Ⰹ.^[1] U različitim redakcijama crkvenoslovenskog jezika za isti glas su korištena slova і, ї, й, zajedno sa dvoglasima i mekim znakom ь koji je takođe imao ulogu slova j. Srpski književni reformator Vuk Karadžić je, po principu "jedno slovo - jedan glas", izabrao samo jedan karakter da predstavlja slovo j.

Karadžić je u početku izabrao ćirilično slovo ї da predstavlja glas j, što su pre njega već koristili jezički reformatori Dositej Obradović i Sava Mrkalj.^[2][3] Međutim, za konačnu verziju Vukove ćirilice izabrana je jota da predstavlja glas j. Za grafičko rešenje jote Vuk Karadžić se poslužio latiničnim slovom j, čiji je kalup već postojao u štamparijama.^[4]

Kada je Vuk u ćirilicu uneo latinično slovo j, naišao je na jak otpor sveštenstva, pa i samog kneza Miloša. Najoštriji protivnik je bio Jovan Svetić-Hadžić, tadašnji veliki književnik. U vezi sa tim je poznata anegdota, odnosno šta je Vuk jednom prilikom primetio i kako je opravdao ovaj svoj postupak: „Vidim, da iz latinice nisam uzeo slovo j, ti sad ne bi bio Jovan nego ovan!“^[5] Pored slova J, u Prvom srpskom rječniku prvi put su se pojavila i slova Lj, Nj, Đ, Ć, Dž.

Zvučnost

Slovo J je, prema fonetici:

• konsonant (suglasnik) - jedan od 25
• sonant (vrlo zvučan suglasnik) - jedan od 8 (V, L, R, Lj, J, M, N, Nj)
• prednjonepčani suglasnik - jedan od 9 (J, Lj, Nj, Đ, Ć, Dž, Č, Ž, Š)
• meki prednjonepčani suglasnik - jedan od 5 (J, Lj, Nj, Đ, Ć)

Pomoću slova J nastaju neki sliveni suglasnici:

• Đ - nastaje od D+J
• Ć - nastaje od T+J
• Lj - nastaje od L+J
• Nj - nastaje od N+J