Bre

Bre, be, re, more (i ostale varijante) je čest uzvik istočnih krajeva, nepoznat čakavskom i kajkavskom. U narodnim pesmama i pripovetkama 17. i 18. veka pojavljuje se u oblicima bri i bro.

Reč je balkanizam grčkog porekla: vokativ μορέ od μορόϛ, μῶροϛ – "luda", skraćeno u bre.

Koristi se u bugarskom, rumunskom, arbanaškom (bre), novogrčkom (μπρέ, βρέ μορέ) i u rumelijskim narečjima turskog jezika. Odatle "nabrekivati", "nabrekujem": "osijecati se na nekoga vičući mu bre" (Vuk).

Izvori

• Petar Skok: Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, tom I, Zagreb 1971.