1357.

godina From Wikipedia, the free encyclopedia

Remove ads

Godina 1357 (MCCCLVII) bila je redovna godina koja počinje u nedjelju u julijanskom kalendaru (1. siječnja/januara).

< | 13. vijek | 14. vijek | 15. vijek | >
< | 1320-e | 1330-e | 1340-e | 1350-e | 1360-e | 1370-e | 1380-e | >
<< | < | 1353. | 1354. | 1355. | 1356. | 1357.. | 1358. | 1359. | 1360. | 1361. | > | >>

Kratke činjenice
Remove ads

Događaji

Januar/Siječanj Mart/Ožujak

  • zima 1356/57 ? - Kesar Vojihna, gospodar Drame, porazio je i zarobio Matiju Kantakuzina - prvo je želeo uzeti otkup od njega, na kraju ga preuzima car Jovan V Paleolog.
  • 3. 2. - Skupština staleža (severne Francuske) se ponovo sastala - francuski dofen regent Charles ju je morao sazvati zbog finansijskih problema - treba otkupljivati kralja Jeana II, od prošle godine u engleskom zarobljeništvu.
  • 3. 3. - Francuski dofen je prinuđen prihvatiti Veliku ordonansu, kojom se nameću neke granice na moć monarhije, naročito u fiskalnim pitanjima - ali ispostavlja se da ordonansa ima podršku samo pariske srednje klase, zarobljeni kralj u aprilu zabranjuje njeno sprovođenje.
  • 14. 3. - Ugarski kralj Ludovik izdaje povelju Gregoriju i Vladislavu, sinovima Pavla Hrvatinića, zatim Gregoriju Stjepaniću, gospodarima gradova Grebena i Dlamoča/Glamoča kojom ih uzima u zaštitu i oslobađa vlasti i suda bosanskog bana.[1]
    • U ovo vrijeme, ban Tvrtko je morao ustupiti ugarskom kralju područje Završja (Tropolja), Krajine i Zapadnoga Huma s trgovištem Drijeva kao miraz za sestričnu Elizabetu, kraljevu suprugu. Obavezuje se i da će iz zemlje protjerati "patarene i razkolnike" i na večnu vjernost kralju.[1]
  • 23. 3. - Stogodišnji rat: Edward Crni Princ i zarobljeni francuski kralj Jean II zaključuju u Bordou četvrto primirje rata. Sledećeg meseca odlaze u Englesku, gde kralj ostaje do 1360.

April/Travanj Jun/Lipanj

  • 9. 4. (Uskrs) - Ističe ugarsko-mletačko primirje, ugarski kralj nastavlja rat. Toma od Moslavine nastavlja opsadu Trevisa a ban Ivan Ćuz napada gradove u Dalmaciji.[2]
    • Toma odnosi tri pobede: nad ispadom iz Trevisa; porazio je vojsku dužda Delfina kod Nervese koja je išla u deblokadu; na levoj obali Brente poražava četu nemačkih plaćenika. Predaje mu se Castelfranco, a zatim i većina mesta u Treviskoj marki.[2]
  • april - Državni sabor u Skoplju: plemstvo daje podršku caru Urošu, nasuprot Simeonu. Uroš daje 10-tog ostrvo Mljet svojoj kotorskoj vlasteli Basetu Bivoličiću i Tripi Bućiću. Dubrovčanima daje četiri razne povelje 24-tog, potvrđuje im stare povlastice i ustupa područje od Ljute do Kurila/Petrovog Sela (ili "dijelove gornje Župe, Šumeta i Rijeke dubrovačke" prema Hrvatskoj enciklopediji).[3]
  • april - Papin legat Petar Toma je došao u Carigrad, na carev poziv: ništa od vojne pomoći protiv Turaka, Tomin biograf kasnije tvrdi da je Jovan V prešao u katoličanstvo.
  • 28. 4. - Pobunjeni Erik XII je priznat za vladara većeg dela Švedske i Finske, pored oca Magnusa IV kome je ostao zapad Švedske (pomiriće se 1359).
  • 29. 4. - 1. 5. - Constitutiones Sanctæ Matris Ecclesiæ: papski legat Egidio Albornoz je na sastanku sa vikarima papskih pokrajina zaključio ustavni dokument Papinske Države, koji će važiti do 1816.
  • proleće-leto? - Vladar Zlatne Horde Džani Beg je osvojio Azerbejdžan, tj. severozapadni Iran, čime je okončao tamošnju vladavinu Čobanida, što je i kraj Ghazana II, poslednjeg nominalnog ilhanidskog vladara.
  • 28. 5. - Umro je portugalski kralj Afonso IV, nasleđuje ga sin Pedro I (do 1367).
  • 4. 6. - Završen je Rat za brabantsko nasleđe: ipak je priznata vojvotkinja Joanna, supruga vojvode Venceslava I od Luksemburga.
  • jun - Žarko, gospodar Zete, primljen je za mletačkog građanina.[4]

Jul/Srpanj Septembar/Rujan

  • 8. 7. - Pobuna protiv mletačke vlasti u Splitu, sutradan i u Trogiru - u gradove je pozvan ban Ivan Ćuz, koji im potvrđuje privilegije i kotare.[2]
    • srpanj-prosinac? - Ban Ćuz opseda Nin, dok je pred Zadrom četa nemačkih plaćenika Burcharda Ellerbacha. Mlečani i Šibenčani su opustošili splitski otok Sulet (Maslinica, Šolta), što okreće dalmatinske gradove protiv Mlečana.[5]
  • 9. 7. - Prema češkoj legendi, gradnja Karlovog mosta u Pragu je počela danas u 05:31 (palindrom: 1357 9 7 5 31), sam Karlo je postavio prvi kamen (završen 1402).
  • 22. 7. - Nakon Džani Bega, vladar Zlatne Horde je sin Berdi Beg (do 1359). Ubio je najmanje 12 najbližih rođaka.
  • 24. 7. - Raniji osorski biskup Matej Crnota imenovan je šibenskim biskupom (1358-88).
  • 15. 8. - Gospodar Monaka Karlo I. umire tokom đenovske opsade; njegov sin Rainier II. prepušta mesto za 20.000 florina (đenovska okupacija traje do 1395).
  • 30. 8. - Kralj Ljudevit je potvrdio Splitu stara prava i sloboštine.[5]
  • avgust-septembar - Marinidski vladar Abu Inan Faris je nakratko zauzeo grad Tunis.

Oktobar/Listopad Decembar/Prosinac

  • 3. 10. - Berwičkim ugovorom se okončava Drugi rat za škotsku nezavisnost: David II je nakon devet godina pušten iz engleskog zarobljeništva uz plaćanje otkupa (plaćene dve rate od deset).
  • 8. 10. - Car Jovan V Paleolog je potpisao novi petogodišnji ugovor sa Mlečanima: potvrđene privilegije njihovih trgovaca, priznaje dugovanja Veneciji (vizantijski carski dragulji su još uvek tamo).[6]
  • 29. 11. - Karlo II Navarski trijumfalno stiže u Pariz, pošto je oslobođen iz zatvora. Dofen mu daje pomilovanje pod pritiskom Étiennea Marcela.
  • 14. 12. - Ban Ivan Ćuz izdaje kod Nina povelju Šibeniku, koji se upravo odmetnuo od Mlečana.[5]
  • decembar - Matija Kantakuzin, u pritvoru na Lezbosu, odriče se vladarskih prava, pušten je da ode kod brata u Moreju. Ovim je nakon pet godina okončan građanski rat između Jovana V Paleologa i dvojice Kantakuzina.
  • 17. 12. - Njemačko-hrvatske trupe zauzimaju varoš Zadar, Mlečani se sklanjaju u tvrđavu. Kralj Ljudevit je došao u Dalmaciju, uskoro počinju pregovori sa mletačkim izaslanicima, dok Mlečani gube i druge položaje.[7]

Kroz godinu

  • Ružica grad kraj Orahovice spominje se kao kraljevska imovina.
  • Sulejman-paša, najstariji Orhanov sin, stradao je u lovu (pominju se godine od 1356. do 1360). Orhan je pogođen ovom smrću, ostatak života do 1362. možda provodi u osami a vladom upravlja Murat.
  • Pirati su u Izmitskom zalivu oteli Halila, sina Orhana i Teodore, i odveli ga u đenovsku Fokeju - vizantijski car će morati da ga izbavlja uz veliki otkup.
  • Papinske trupe Egidia Albornoza su zauzele Cesenu, nakon opsade u kojoj je grad branila Cia Ordellafi, supruga Francesca II Ordelaffija, gospodara Forlija, koji je takođe pod opsadom.
  • Bubatska bitka: Sundanska kraljevska porodica je masakrirana u glavnom gradu Madžapahitskog carstva na Javi - došli su na svadbu, ali im je glavni madžapahitski ministar zatražio pokoravanje.
Remove ads

Rođenja

  • c. okt. - Tsongkhapa, tibetanski budistički duhovnik († 1419)

Smrti

Glavni članak: :Kategorija:Umrli 1357.
  • 13. 7. - Bartolus de Saxoferrato, pravnik (* 1313)

Reference

Loading related searches...

Wikiwand - on

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.

Remove ads