Numan I ibn Imru-l-Qays
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Al-Nu'man I ibn Imru' al-Qays, nadimak al-A'war, "jednooki" i al-Sa'ih, "lutalac/asket", bio je kralj lahmidskih Arapa koji je vladao od oko 390. do 418[1])
Nu'man je bio sin Imru al-Qaysa II koga je naslijedio na prijestolju. Najpoznatiji je po izgradnji dviju velebnih palača kraj prijestolnice al-Hira - Khawarnaq i Sadir, koje su njegovi arapski suvremenici nazivali svjetskim čudiima. Khawarnaq je sagrađena kao odmaralište za njegovog sizerena, perzijskog šaha Jezdigerda I (vl. 399–420) i njegovog sina Bahrama V (vl. 420–438), koji je u al-Hiri proveo djetinjstvo.[2]
Prema kasnijoj arapskoj predaji, sa prijestolja se dobrovoljno povukao nakon 29 godina vladavine kako bi se posvetio asketskom životu, te je, također po predaji, posjetio kršćanskog pustinjaka Simeona Stolpnika.[1][3][4] Naslijedio ga je sin al-Mundhir I (vl. 418–452), koji je igrao važnu ulogu u rimsko-sasanidskom ratu 421-422 te usponu Bahrama V na prijestolje nakon Jezdegerdove smrti[1][5].
Remove ads
Izvori
Izvori
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads