Genocid nad Asircima
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Genocid nad Asircima (takođe poznat i kao Sajfo ili Sejfo, sir. ܩܛܠܐ ܕܥܡܐ ܣܘܪܝܝܐ ili ܣܝܦܐ) odnosi se na masovni pokolj asirske populacije Osmanskog carstva tokom 1890-ih godina, Prvog svetskog rata i perioda između 1922. i 1925. godine.[1][2] Asirsko civilno stanovništvo gornje Mesopotamije (region Tur Abdin, provincije Hakari, Van i Sirt sadašnje jugoistočne Turske, i region Urmija severozapadnog Irana) nasilno je premešteno i masakrirano od strane muslimanske otomanske (turske) vojske i ostalih oružanih i savezničkih muslimanskih naroda, uključujući Kurde, Čečene i Čerkeze, između 1914. i 1920. godine, dok su dalje napade na nenaoružane civile u bekstvu vršile lokalne arapske milicije.[1] Razlikuju se postojeće procene vezane za ukupan broj žrtava. Pružajući detaljne statistike raznih procena populacije nakon genocida, Dejvid Gont prihvata brojku od 275.000 žrtava koja je objavljena tokom Sporazuma u Lozani i predlaže da bi broj žrtava trebalo da bude oko 300.000 zbog nekih neuračunatih teritorija naseljenih Asircima, što znači da je eliminisana polovina asirske nacije.[3] Savremeni izveštaji postavljaju brojku na 250.000.[1] Brojni naučnici i novinari prihvatili su ovu brojku, mada neki izvori bez detaljne statističke analize navode čak 750.000 žrtava.[2][4]
Genocid nad Asircima odvio se u istom kontekstu kao i genocidi nad Jermenima i pontskim Grcima.[5] U ovim događajima, mladoturski režim je ubio skoro tri miliona hrišćana sirijske, jermenske ili grčke pravoslavne denominacije.[1]
Pošto se genocid nad Asircima odvio u kontekstu mnogo raširenijeg genocida nad Jermenima, u malom broju slučajeva se tretira kao zaseban događaj, sa izuzetkom u radovima Dejvida Gonta i Hanibala Travisa.[2] Godine 2007, Međunarodno udruženje istražitelja genocida (IAGS) postiglo je konsenzus da se "osmanska kampanja protiv hrišćanskih manjina u carstvu između 1914. i 1923. sastojala od genocida nad Jermenima, Asircima, pontskim i anatolijskim Grcima."[6] Udruženje je upotrebilo dela Gonta i Travisa prilikom donošenja ove odluke.[7] Gregori Stanton, predsednik IAGS od 2007. do 2008. godine i osnivač organizacije Genocide Watch, podržao je "odbijanje vodećih svetskih istražitelja genocida da prihvate devedesetogodišnje poricanje turske vlade vezano za osmanske genocide nad svojim hrišćanskim stanovništvom, uključujući Asirce, Grke i Jermene."[8]
Remove ads
Žrtve

Naučnici su sumirali događaje na sledeći način: specifični masakri uključuju 25.000 Asiraca u Midjatu, 21.000 u Džezira-ibn-Omaru, 7.000 u Nisibisu, 7.000 u Urfi, 7.000 u regionu Kudšanis, 6.000 u Mardinu, 5.000 u Dijarbakiru, 4.000 u Adani, 4.000 u Brahimijeu i 3.500 u Harputu.[2][4][9][10] U svom memorandumu od 4. decembra 1922. godine, Asirsko-haldejski nacionalni savet je izjavio da je ukupan broj žrtava nepoznat. Procenjuje se da je oko 275.000 "Asiro-Haldejaca" umrlo između 1914. i 1918. godine.[11] Asirsko stanovništvo Osmanskog carstva i Persije iznosilo je oko 650.000 ljudi pre genocida, a nakon njega je smanjeno na 250.000, sa veoma malo preživelih u Turskoj i Iranu 1930-ih godina.[1][12]
Masakri u kasnom Osmanskom carstvu
Asirci nisu bili laka grupa za deportaciju, jer su oduvek bili naoružani i opasni kao i njihovi kurdski susedi.[13]
Remove ads
Povezano
- Genocid nad Jermenima
- Genocid nad pontskim Grcima
Reference
Literatura
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads