Klaudije Silvan

Klaudije Silvan (Claudius Silvanus, ? - 7. septembar 355) bio je rimski vojskovođa iz doba kasnog Carstva, poznat kao jedan od prvih carskih uzurpatora germanskog porijekla.

Silvan je bio sin Bonita, franačkog generala koji je podržavao Konstantina u ratu protiv Licinija i zbog toga postao prvi Frank na mjestu magister milituma. Silvan je ušao u službu Konstantinovih nasljednika, a 351. je imao čin vojnog tribuna. Početkom 350-ih je sudjelovao je u ratu uzurpatora Magnencija protiv Konstantinovog sina Konstancija II, ali je 352/353. prebjegao Konstanciju, dobivši za to čin magister milituma. Postavljen je na granicu prema Germaniji, gdje je napade germanskih plemena spriječio podmitivši njihove poglavice novcem prikupljenih od poreznika na njegovom području.

Silvan je tokom napredovanja stekao brojne neprijatelje na Konstancijevom dvoru, a među kojima se posebno isticali pretorijanski prefekt Lampadije, blagajnik Euzebije te Apodemije i Dinamije, koji su falsificirali Silvanova pisma kako bi ga optužili za planiranje puča u Rimu. Konstancije je zbog toga organizirao suđenje na kome su Silvanovi prijatelji i saveznici, usprkos svoje malobrojnosti, uspjeli dokazati njegovu nedužnost. Međutim, Silvan je u današnjem Kölnu čuo za suđenje, ali ne i njegov ishod, te se, u nastojanju da preduhitri svoje hapšenje pogubljenje, 11. augusta proglasio za cara.

Konstancije je tu pobunu brzo ugušio koristeći lukavstvo. Silvana je pozvao u Mediolanum pismom koje je sugeriralo da ne zna ništa o njegovoj pobuni; nadalje, Silvanovom bliskom prijatelju i savezniku Ursicinu je naređeno da ga pri tome osobno primi. Silvan je, misleći da car ne zna ništa o pobuni i uvjeren da je siguran, poslušao naređenje, upavši tako u klopku. Ursicin je dao likvidirati njegovu pratnju, a potom su njegovi vojnici uhvatili Silvana dok se molio u crkvi, izveli ga vani i sasjekli.

Dio historičara, s obzirom da ne postoje nikakve kovanice sa Silvanovim likom, smatra kako je Silvanovo proglašenje carem ili pobuna najobičnija izmišljotina, odnosno lažno opravdanje za ubistvo iza koga su stajale ljubomora i dvorske spletke.