Dhyāna

Dhjana (sanskrit: ध्यान dhyāna) ili đhana (pali: झान jhāna) označava motrenje, zagledanje, kontemplaciju^[1], odnosno meditativnu zadubljenost koja se postiže intenzivnom koncentracijom na odredeni duhovni ili telesni predmet.^[2]

Ne mešati sa đnana, što znači znanje.

Đhâna u izvornom značenju jeste metoda redukcije fenomena svijesti, zajednička tradicionalnom sistemu yoga i Budinom metodu zahvata reduktivnim putem u čisti tok svijesti.^[3] Bitan je pojam u hinduizmu, đainizmu i budizmu. Ošo je opisuje kao "dublju pažnju usmerenu na sebe, koja uključuje opažaj tela, uma, čula i okoline, bez poistovećenja sa tim."^{[web 1]}

Ekvivalent u kineskom jeziku je č'an a u japanskom zen.

Etimologija

Sanskritska reč dhyāna je nastala od indo-evropskog korena „dheia“, što znači gledati, videti. Originalno značenje reči bilo je razmotriti, sagledati, iako je već u Budino vreme dobila značenje meditativnog zadubljenja.^[4]

Prema D. T. Suzukiju, dhyana dolazi od korijena dhi, što znači "percipirati", "razmišljali o", "usmjeriti um na".^[5]

U hinduizmu

Od vremena upanišada, indijski religijski pravci naglašavaju dhjanu i odnos učitelj-učenik.^[6]

U sistemu joge, dhjana kao pretposlednji član duhovne discipline prethodi stanju pune sabranosti (samadi). Kasniji budistički modeli pružaju oštrije specifikacije i skoro doslovno odgovaraju formulacijama u Patanđalijevevim jogasutrama.^[7] U svakom slučaju Patanđalijevo delo datira iz post-buddhističkog perioda.^[7]

U đainizmu

Sistem meditativnog zadubljenja nosi u nekoliko đainskih tekstova naziv đhana. U oba slučaja ima četiri razine ili područja, s analognim obeležjima kao u budizmu.^[7]

U budizmu

Glavni članak: Motrenje (budizam)

Bodisatva sedi u zadubljenju. Avganistan, 2. vek.

Buda je reč đhana koristio da označi stupnjeve koje prelazi um na putu od uobičajene prenatrpanosti do potpune jasnoće. Đhana, zagledanje, je jedno od sredstava postizanja nirvane putem kroćenja svesti i postizanja potpunog mira.^[1] Prvi korak u zagledanju je istrajna i redovna vežba do nivoa kada su pet prepreka napretku uma neutralisane.^[4] Buda je uočio četiri stupnja zagledanja.^[4]

Literatura

• Iveković, Rada (1977). Rana budistička misao. Sarajevo: IP Veselin Masleša.
• Filozofijski rečnik, Matica hrvatska, Zagreb 1984.
• Enciklopedija živih religija, Nolit, Beograd. 2004. ISBN 978-86-19-02360-3.
• Kovačević, Branislav (2014). Ovako sam čuo: Budino učenje na osnovu izvora u Pali kanonu. Novi Sad–Beograd.