Drugi lateranski koncil
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Drugi lateranski koncil bio je deseti ekumenski koncil Katoličke crkve održan 1139. za pontifikata pape Inocenta II..[1]
Historija
Kad je u februaru 1130. umro papa Honorija II. došlo je do takve pomutnje, da je to nakraju završilo - šizmom i izborom dvojice papa. Jedan je bio Pietro Pierleoni poznat kao Antipapa Anaklet II, a drugi Inocent II, kog su podržavali utjecajni sv. Bernard i sv. Norbert. Kako je Anaklet II imao puno više simpatizera po Rimu, - Inocent je 1135. pobjegao u Pisu, gdje je uz podršku cara Lotara III, čekao priliku za povratak na tron.[1] Problem se riješio samo od sebe, kad je januaru 1138. umro Anaklet II.[2]
Inocent II je u želji da ukloni i posljednje tragove šizme i njihove lidere u aprilu 1139. u Lateranskoj palači, pred gotovo hiljadu prelata, otvorio koncil govorom u kom je oštro napao Antipapu Anakleta II i njegove najveće simpatizere Gillesa, kardinala - biskupa Tusculuma i Gerarda biskupa od Angoulêma.[2]
Kao opasni simpatizer Anakleta II po Južnoj Italiji ekskomuniciran je sicilijanski kralj Ruggero II. Sicilijanski.[2]
Koncil je isto tako osudio pogreške Petrobrusijanaca i Henrijevaca, a njihove lidere Pierra de Bruysa i Arnolda iz Brescie kao opasne heretike. Koncil je protiv tih heretika objavio 23 kanona, i ponovno objavio treći kanon Koncila iz Toulousa iz 1119. protiv manihejstva.[2]
Na završetku svog rada koncil je donio niz mjera koje su trebale povećati moral i disciplinu kod klera, kako ubuduće nebi došlo do šizme. U tom cilju donešeno je 28 kanona, koji su zapravo samo ponavili dekrete donešene na sinodima u Reimsu (1131.) i Toulousu (1130.).[2]
Među njima bili su najvažniji oni koji su zabranjivali svim klericima brak i bilo koji oblik konkubinata, i proglasili sve dotadašnje nezakonitim.[1]
Remove ads
Reference
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads