Tikva

Tikva je jednogodišnja vrtna biljka iz porodice Cucurbitaceae s više vrsta.^[1] Porodica tikvi obuhvaća više vrsta i uzgaja se u cijelom svijetu. Koristi se za ljudsku i za stočnu hranu.

Tikva - Bundeva

Buča

Butternut tikvica

Tikvica

Podrijetlo

Tikva potječe s američkog kontinenta, osobito iz Srednje i Južne Amerike. Najstarije vrste (poput Cucurbita maxima i Cucurbita moschata) potječu s područja koja danas odgovaraju Meksiku, Gvatemali i Peruu. Prve uzgojene tikve datiraju otprilike od prije 8.000–10.000 godina (mezolit), što ih čini jednom od najstarijih udomaćenih biljaka na američkom kontinentu, zajedno s kukuruzom (Zea mays) i grahom (Phaseolus vulgaris). Osušeni plodovi imaju čvrstu koru, tako da su se koristili na afričkom i američkom kontinentu kao posuđe oko 3000 godine pr. Kr.^[2] Nakon otkrića Amerike, tikva je u 16. stoljeću uvedena u Europu, gdje se brzo prilagodila klimi i postala dio gastronomske tradicije.

Biohranidbena svojstva

Tikve imaju nisku energetsku vrijednost i sastoje se od oko 95 % vode. Sadrže vitamine A i C te karotenoide. Neke tikve mogu biti otrovne ako se pojedu zbog prisutnosti kukurbitacina.

Po hranidbenoj vrijednosti i dijetetskoj važnosti vodeća je među povrćem. Ima šest puta više pektinskih tvari nego jabuka i cikla, bogata je vitaminom A, sadrži i vitamine C, E i skupinu vitamina B, ima kalijevih soli i željeza.

Vrste

• Tikvica je pravilna oblika, duga do 20 cm, svijetlozelene kore i sitnih sjemenki.
• Buča je nešto veća od tikvice. Duguljasta je, svijetlozelene do bijele boje, (dok još nije posve zrele, nakon odstranjivanja kore, riba se na duge rezance i priprema kao varivo ili za savijaču - bučnicu). Starije buče tvrde kore su za stočnu hranu.
• Bundeva ili pečenica je tikva koja je teška otprilike 10 kg i više. Kora bundeve je tanka i narančastoružićaste boje. Meso je žuto, debelo, brašnasto i slatko. Sjemenke su velike, duge do 2 cm.
• Bundeva šećerka je tikva glatke kore i plavkastozelene boje. Duguljasta je pri vrhu, u sredini malo ulegnuta. Meso joj je narančaste boje, ukusno i slatko.
• Patišon tikvica (kremasta vrtna tikvica) kod koje su manji plodovi prikladni za jelo. Boje je bijele do žućkaste. Na trećini ploda, uz peteljku, nalaze se nepravilna izbočenja, a preostali je dio kao i u drugih tikvica.

Upotreba u kulinarstvu

Sve navedene vrste tikvica i bundeva mogu se pripremati za jelo, bilo pečene, kuhane ili punjene.

Meso je posebno ugodna slatka okusa, što je osobito izraženo pri pečenju. Priprema se kao varivo, služi za umake, musake, može se kuhati, puniti palačinke i savijače, a od spomenute tikvice proizvode se i sokovi. Stariji plodovi se koriste kao i bundeve za pečenje. Danas se patišon tikvice često koriste u ugostiteljstvu.

Naziv

U našem jeziku ima više naziva, neki od njih su regionalni ili zastarjeli: dulek, misirača, cuka (usp. italijanski: ), bundevka, ludaja, buča, buća, bundeva, šućurica, šućurka (usp. mađarski: ), duganja, budimlija, budimka, kabar (usp. turski: , kabak), ruska dinja, jurget, vodenjača.^[a] Standardni naziv je tikva, iz praslavenskog *tyky (тыкы).^[3]

Povezano

• Cucurbitaceae

Napomene

1. Usp. svn. buča; uk. гарбуз ili кабак, blr. гарбуз; ru. тыква, bg. тиква, mk. тиква, čsk. dýně ili tykev ili tekvica; pol. dynia, dlsrb. banja.