Edikt o toleranciji

Edikt o toleranciji je naziv za ukaze ili deklaracije monarha ili odgovarajućih organa vlasti nekih država kojima se proglašava ili ustanovljuje slobodno ispovijedanje religije svim ili samo određenim religijskim zajednicama, u pravilu manjinama koje su prije toga bile izložene ili pod teoretskom prijetnjom progona. U historiji su najpoznatiji:

• Galerijev ukaz o toleranciji iz 311. kojim je prvi put priznata sloboda ispovijedanja kršćanstva u manjem dijelu Rimskog Carstva;
• Milanski edikt 313.
• Nanteski edikt 1598. kojim je legaliziran protestantizam u Francuskoj; opozvao ga je 1685. Louis XIV Ediktom iz Fonteainebleaua
• Zakon o toleranciji 1689. kojim je u službeno anglikanskoj Engleskoj dozvoljena sloboda za dotle zabranjene protestantske sekte
• Kineski edikt o toleranciji 1692. kojim je car Kangxi dozvolio ispovijedanje kršćanstva u Kineskom Carstvu
• Patent o toleranciji austrijskog cara Mehmed II iz 1790.

Vanjske veze

• Medieval Edicts: Galerius and Constantine Arhivirano 2014-08-14 na Wayback Machine-u