Eadred
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Edred (eng. Eadred i Edred), engleski kralj, rođen 923. godine, a umro 23. studenoga 955. godine.
Sin je Edvarda I. Starijeg i Edgive Kentske, kćeri Sigehelma, ealdormana od Kenta.[1] Naslijedio je starijeg brata, kralja Edmunda I. (vladao 939.-946.), koji je bio izboden na smrt u Pucklechurchu (Gloucestershire), na dan sv. Augustina, 26. svibnja 946. godine. Iste godine, 16. kolovoza, Edred je konsekrirao nadbiskup Odo Canterburyjski u Kingstonu na Temzi (Surrey, danas Veliki London), gdje su mu, kako se čini, odanost iskazali velški vladari i sjeverni earlovi[2]
Edred je za svoje vladavine postigao vojne uspjehe u borbi protiv Vikinga, te je godine 954. York definitivno stavio pod englesku kontrolu ubivši njegovog posljednjeg vikinškog kralja Erica Bloodaxea. Ta pobjeda je Edreda i njegovu anglosasku kraljevsku dinastiju stavila u dominantan položaj u Engleskoj.
Edred je bio izrazito religiozan kralj i bio je veoma slabog zdravlja uslijed čega je i umro godine 955. Naslijedio ga je nećak Edwy.
Edred je bio jednim od engleskih kraljeva koji se krunio na krunidbenom kamenu iz Kingstona.
Remove ads
Reference
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads