Élisa Bonaparte

Marie Anne Élisa Bonaparte Baciocchi Levoy, rođena kao Maria-Anna de Buonaparte (Ajaccio, 3. siječnja 1777. - Trst, 7. kolovoza 1820.) je bila francuska plemkinja, najstarija preživjela kći Carla Buonapartea i Letizije Ramolino. Rođena i krštena kao Maria-Anna, kasnije tokom života je službeno preuzela svoj nadimak, Élisa, kojeg je dobila od brata Luciena, kao ime. Élisa je bila mlađa sestra Josepha, Napoleona i Luciena, a starija od još dvojice braće i dvije sestre.

Élisa Bonaparte
Vojvotkinja od Toskane
Vladavina	3. ožujka 1809. – 1. veljače 1814.
Prethodnik	Ferdinando III
Nasljednik	Ferdinando III
Suprug	Felice Pasquale Baciocchi
Djeca	Felix Napoléon Baciocchi Elisa Napoléone Baciocchi Jérôme Charles Baciocchi Frédéric Napoléon Baciocchi
Dinastija	Bonaparte
Otac	Carlo Buonaparte
Majka	Letizia Ramolino
Rođenje	3. siječnja 1777. Ajaccio, Francuska
Smrt	7. kolovoza 1820. Trst, Italija (tada  Austrijsko Carstvo)
Pokop	Basilica di San Petronio Bologna, Italija
Vjera	katolicizam

Kao kneginja od Lucce i Piombina te vojvotkinja od Toskane, Élisa je bila jedina od triju sestara koja je imala stvarnu političku moć. Ipak, njezini odnosi s ostatkom obitelji bili su relativno nategnuti zbog njezina oštra jezika. Kao vladarica, pokazivala je naglašen interes za umjetnost, posebice teatar, te je poticala razvoj iste u zemljama kojima je vladala.

Nakon Napoleonova pada je uhapšena od strane Austrijanaca, ali je ubrzo puštena u Trst s titulom grofice od Compignana. Tokom 1820. godine se razbolila i umrla, u dobi od 43 godine te tako postala jedina odrasla sestra koja nije nadživjela Napoleona (čak su ga i sva braća nadživjeli). Pokopana je u Bologni.