At-Tawba

At-Tawba ili et-Tevba (arapski: التوبة‎, dosl. "Pokajanje"), također poznata kao Bera ("Ultimatum"^[1] ili u prijevodu Besima Korkuta "Obznana"), je deveta sura u Kur'anu. Ima 129 ajeta i jedna je od posljednjih "medinskih sura".

At-Tawba التوبة
Klasifikacija	Medinska
Značenje naziva sure	"Pokajanje"
Redni broj u Kur'anu	9
Statistike
Broj ajeta u suri	129
Broj sedždi	nema

Početak sure je objavljen u vrijeme rata i ta tema prevladava na početku ove sure.

"Bismila"

Ova je sura jedina koja ne počinje Bismillom (riječi: "U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog"). Različita su tumačenja toga među islamskim učenjacima. Ibn-Kesir u svome tefsiru navodi citat od Osmana ibn Affana da ju je izostavio u prvom pisanom primjerku Kur'ana (pogledati članak Kur'an) samo zato jer "je preselio Allahov Poslanik, a nije nam objasnio da je ona (bismila) iz nje" (sura "Et-Tevba").

Obznana

Početak sure navodi prekid ugovora koji su politeisti iz Meke imali s prvim muslimanima. U tom se ugovoru dopuštalo naizmjenično obavljanje vjerskih obreda, jedne godine mnogobošcima iz Meke, a druge godine muslimanima. Ovi kur'anski ajeti ukidaju prava politeistima da obavljaju svoje obrede pored svetog mjesta muslimana – Kabe, jer su podrazumijevali obrede koji su neprihvatljivi u islamu, kao što je obilazak oko svete Kabe bez odjeće i obožavanje drugih bogova na mjestu hrama koji je izgradio Poslanik Ibrahim (Abraham) jednome Bogu.

Muslimani se od petog ajeta pa do kraja cijele sure podstiču na ratovanje s politeistima odmah nakon "4 sveta mjeseca", međutim:

• "Sa mnogobošcima s kojima imate zaključene ugovore koje o­ni nisu ni u čemu povrijedili, niti su ikoga protiv vas pomagali, ispunite ugovore do ugovorenog roka. Allah zaista voli pobožne" (Et-Tevba, 4)

"Veliki hadždž"

Termin "Veliki hadždž" spomenut je u 3. ajetu. To je suprotan termin od običaja arapskih mnogobožaca da dan prinošenja žrtvi kod Kabe nazivaju "mali hadždž". O terminu "veliki hadždž" govori se u nekoliko hadisa:

• Prenosi Ibn-Džerir od Abdurahmana bin Ebu-Bekra, a on od svog oca da je rekao: "Tog dana sjedio je Allahov Poslanik na svojoj devi, a ljudi su držali za njen povodac, pa je rekao: 'Koji je danas dan?' Šutjeli smo toliko da smo pomislili da će ga nazvati drugim imenom, pa je rekao: 'Zar ovo nije dan Velikog hadždža?'"

Povezano

• Kur'an
• Najstariji Kur'an