Fushigi Yūgi

Fushigi Yûgi: The Mysterious Play (japanski: ふしぎ游戏, , Fushigi Yūgi^?), poznat i kao Curious Play,^[1] japanska je fantastična manga serija koju napisala i ilustrirala Yuu Watase. Shogakukan je objavio Fushigi Yûgi u Shōjo Comic kada je izvorno serijalizirana od svibnja 1992. do lipnja 1996. Viz Media je objavio mangu seriju u Sjevernoj Americi počevši od 1999. Sa 18 poglavlja, Fushigi Yûgi priča priču o dvije srednjoškolke, Miaka i Yui, koje upadnu u "Svemir četvero bogova", tajnovitu knjigu u nacionalnoj knjižnici.

Fushigi Yûgi: The Mysterious Play
korice izdanja prve mange Fushigi Yûgi, 1992.
(Fushigi Yūgi)
Žanr	akcija, pustolovni, drama, harem, povijest, fantastika, romansa, komedija, borilački
Manga
Autor	Yuu Watase
Izdavač	Shogakukan
Izdavač na engleskom	Viz Media (Sjeverna Amerika) Gollancz Manga (UK) Madman Entertainment (Australija)
Demografija	Shōjo
Magazin	Shōjo Comic
Originalno izdanje	svibanj 1992. – srpanj 1996.
Tomovi	18
TV anime
Režija	Hajime Kamegaki
Kompozitor	Yusuke Honma
Studio	Studio Pierrot
Mreža	Animax, TV Tokyo
Mreža na engleskom	AZN Television (Sjeverna Amerika)
Ostale mreže: GMA Network (Filipini)
Originalno prikazivanje	6. travnja 1995. – 28. svibnja 1996.
Epizode	52
Originalna video animacija
Režija	Hajime Kamegaki
Kompozitor	Yusuke Honma
Studio	Studio Pierrot
Izdan	25. listopada 1996.
Trajanje	75 min.
Epizode	3
Originalna video animacija
Fushigi Yûgi OVA 2
Režija	Hajime Kamegaki
Kompozitor	Yusuke Honma
Studio	Studio Pierrot
Izdan	25. svibnja 1997. – 25. kolovoza 1998.
Trajanje	150 min.
Epizode	6
Lagani roman
Autor	Megumi Nishizaki
Ilustrator	Yuu Watase
Izdavač	Shōgakukan
Originalno izdanje	30. siječnja 1998. – 26. rujna 2003.
Tomovi	13
Originalna video animacija
Fushigi Yûgi Eikoden
Režija	Nanako Shimazaki
Scenarist	Hiroaki Sato
Kompozitor	Ryo Sakai
Studio	Studio Pierrot
Izdan	21. prosinca 2001. – 25. lipnja 2002.
Trajanje	120 min.
Epizode	4
Ostalo
Fushigi Yûgi Genbu Kaiden, prednastavak serije

Serija je postala vrlo popularna te je kasnije adaptirana u anime seriju od 52 epizode koju je producirao Studio Pierrot. Serija je emitirana od 1995. do 1996. na japanskom satelitskom kanalu Animaxu te na redovnom kablovskom programu TV Tokyo. Nakon animea, usljedila je i OVA serija, od koje je prva imala tri epizode, druga šest a zadnja, Fushigi Yûgi Eikoden, četiri epizode. Lagani roman od trinaest poglavlja, Fushigi Yûgi, također je kasnije objavljen. Romane je objavio Shōgakukan od siječnja 1998. do rujna 2003. 2003., Watase je objavila i mangu koja je svojevrsni prednastavak serije, Fushigi Yûgi Genbu Kaiden. Anime je visoko kotirao na listi 20 najboljih animea godine u časopisu Animage.

Radnja

Srednjoškolka Miaka Yūki je pod velikim pritiskom proći ispite za prestižno sveučilište Jonan. Njeni prijatelji ne vjeruju da će moći ući, ali je ona odlučna jer majka tako traži od nje. Njena najbolja prijateljica, Yui Hongo, je pametna te se također kandidira za sveučilište Jonan. Dok su jednog dana bili u knjižnici, Miaka i Yui otkriju neobičnu knjigu nazvanu Svemir četvero bogova. Čitanjem iste, one se iznenada prebace u svemir te knjige. Ipak, Yui se vrati natrag u stvarni svijet gotovo odmah. S druge strane, Miaka se nađe u romanu kao lik svečenice Suzaku, koja mora skupiti sedam Nebeskih ratnika boga Suzaku kako bi ga sazvala i zatražila tri želje. Zaljubi se u Nebeskog ratnika Tamahomea, koji joj eventualno uzvrati ljubav te stoga Miaka više ne razmišlja da iskoristi želju kako bi se vratila natrag u srednju školu, već da nađe način kako bi bila s njim. Yui, koja također uđe u knjigu dok je pokušavala pomoći Miaki, postane svećenica Seiryuu, koja radi protiv Miake zbog ljubomore oko Tamahomea te za osvetu zbog poniženja zbog toga jer je ušla u svijet knjige.

Yui ulije Tamahomu eliksir koji promijeni njegovu osobnost te ga stavi pod njen utjecaj. Pod njenim utjecajem, on pokuša ubiti Miaku. Tek ga Miakin poljubac vrati natrag u normalno stanje i oni postanu opet par. I docnije se javljaju sukobi između dvije devojke, kao i razne spletke između nekoć dve prijateljice. Kraj se odigrava u modernom Tokiju u kojem se Nebeski ratnici bore protiv Nakago kako bi sprečili da bog njemu ostvari želju.

Glasovne uloge

• Kae Araki - Miaka Yuuki
• Hikaru Midorikawa - Tamahome
• Chika Sakamoto - Nuriko
• Nobutoshi Hayashi - Tasuki
• Takehito Koyasu - Hotohori
• Tohru Furusawa - Nakago
• Tomokazu Seki - Chichiri

Odjek

1996., u časopisu Animage anime serija se našla na 10. mjestu na listi 20 najboljih animea godine, sa 212 glasa čitatelja. Epizoda broj 33 našla se na osmom mjestu na listi 20 najboljih anime epizoda godine, sa 308 glasa.^[2] Iduće godine, 1997., Fushigi Yuugi se opet našao na listi 20 najboljih animea, ovog puta na 16. mjestu sa 82 glasa.^[3]

THEM Anime recenzija više je hvalila manga nego anime, kritizirajući produkcije vrijednosti ove potonje, te repetitivne dijaloge kao i recikliranje arhivskih snimaka za epizode 'flashbacka'.^[4] DVD Verdict kritizirao je "grčevitu priču" i "besmislene dijaloge".^[5] Druga recenzija je hvalila kraj koji je opisan kao "srce i duša serije", kao i junakinju koja vjeruje u sebe te ima hrabrosti pokušati promijeniti svijet.^[6] Patrick Drazen smatra da se humor u Fushigi Yûgiju temelji na "super deformiranim" karikaturama te je stoga "čudan za zapadnu publiku".^[7]

Winnie Chow iz Animerica je bila razočarana krajem anime adaptacije, jer je smatrala da je zadnja bitka, koja daje rasplet seriji, "u najboljem slučaju šepava" jer gledatelji više navijaju za Nakago nego za dobre momke. Kasnije u radnji, primjetila je kako su scene između Miake i Tamahomea postale "sve bolesnije" i "pretjerane".^[8]

Pete Harcoff je seriju opisao kao spoj Nedovršene priče i El-Hazarda. Dao joj je ocjenu "dobar" te zapisao: "Priča je istodobno i najveća vrlina i najveća mana serije. Treba joj pune 52 epizode kako bi ispričala putovanje Miake, a za ljude koji uživaju u seriji, to je blagoslov. Međutim, istodobno je takva duljina i teret. Neki dijelovi serije počnu šepati, a neke sprave u priči se toliko puta ponavljaju dok ne postanu naporne. Najbolji primjer je odnos Miake i Tamahome. jednog trena su sretan par, a drugog prekidaju. Onda se opet pomire, samo da bi opet prekinuli. Ovo je naravno popraćeno melodramatičnim vikanjem, tipa "Miaka!" "Tamahome!" "Miaka!" "Tamahome!" "Miaaaaaaakaaaa!" "Tamahoooomeeee!". Iskreno, nisam mogao izbrojati koliko se to puta dogodilo. U najmanju ruku bilo je neumjereno".^[9]