Heliofita

Biljke sunčanice ili heliofite su za nesmetanu izgradnju sopstvenih strukura i metabolizma prilagođene na staništa s vrlo jakom osunčanošću. Takve biljke su, na primjer, divizma, vrijesak, majčina dušica i meki čičak, bijela djetelina, većina ruža i duge. Oni su česte na otvorenim terenima, stijenama, livadama, planinskim pašnjacima i dugim prisojnim pozicijama.^[1][2]

Timijan (Thymus vulgaris)

Posebna obilježja ovih biljaka uključuju grube sitne listove sa dlačicama i voštanu zaštitu od prekomjernog svjetlosnog zračenja i gubitka vode. Građa listova razlikuje se od ostalih po čestim dvostrukim palisadnim slojevima. Hloroplasti imaju zaštitne pigmentne dodatke kao što su karotenoidi i enzimi, te akumulirane reaktivne vrste kisika da se izbjegne toksični učinak. Osim toga, tu su još i stome na listovima i zelenim izdancima, kako bi se omogućila bolja razmjena plinova. To ujedno povećava i mogućnosti fotosinteze.^[3][4]

Za razliku od biljaka sjene, heliofite imaju visok tačku kompenzacije svjetlosti, a za to im je potreban veći intenzitet osvjetljenja za efikasno usvajanje ugljen-dioksida. Lišće sunčanica, u tom pogledu, ima vrlo velike kapacitete, do
${\displaystyle 30\mu molCO_{2}/m^{2}s}$. Međutim, one imaju i veći bazni metabolizam u odnosu na ostale listove.

Povezano

• Hidrofili
• Termofili