Hezbolah

From Wikipedia, the free encyclopedia

Hezbolah
Remove ads

Hezbolah (arap. حزب الله , ili Hizbulah, odnosno Hizb Allah, znači "Božja stranka") predstavlja šijitsku proiransku (formalno) paravojnu organizaciju i političku stranku u Libanonu, koja je nastala 1982. godine kao odgovor na ulazak Izraela u južni Libanon. Nakon 18 godina sukoba i nanošenja redovnih vojnih gubitaka izraelskoj vojsci, Hezbolahovo vojno krilo (Islamski otpor Libanona) prisililo je Izrael 2000. godine na povlačenje. U julu 2006. između dvoje suparnika izbio je novi 34-dnevni rat, a od sredine 2013. Hezbolah se aktivno angažirao i u građanskom ratu u Siriji. Od 1992. kao politička stranka dijelom je libanonskog parlamenta i zajedno sa šijitskim Amalom odnosno kršćanskim Slobodnim patriotskim pokretom predvodi koaliciju Savez 8. marta.

Kratke činjenice Hezbolah () حزب الله, Osnovana ...
Remove ads

Paravojska

Ljudstvo

Hezbolah raspolaže sa oko 1000 aktivnih boraca i oko 10.000 dodatnih u rezervnom sastavu. Maksimalni broj u slučaju totalne mobilizacije može se popeti na 65.000 članova.

Naoružanje

Vojna taktika Hezbolaha se uglavnom zasniva na asimetričnom gerilskom ratovanju i raketiranju ciljeva, a naoružanje je primarno iranske i ruske proizvodnje. Protuoklopne rakete uključuju iranski RAAD, Tovsan, Tupan i Saege-2, te ruske sisteme 9M14 Maljutka, 9M111 Fagot, 9M113 Konkurs, 9K115-2 Metis-M i 9M133 Kornet. U posjedu desetine hiljada raketa (uglavnom kaćuša) sa dometom do 150 km, npr. iranske Fadžr-3, Fadžr-5 i Zelzal-1.

Vojni angažman

Remove ads

Politika

Vodstvo

Čelnik Hezbolaha od 1983. ima titulu generalnog sekretara. Dosadašnji lideri su:

# Ime Od Do
1 Subhi al-Tufayli 1983. 1984.
2 Abas al-Musavi 1984. 1992.
3 Hasan Nasralah 1992. 2024.

Libanonski saveznici

Glavni politički saveznici Hezbolaha su druge šijitske i vodeće kršćanske (maronitske) političke stranke, ujedinjene u koaliciju pod nazivom Savez 8. marta. Od 2006. ovu koaliciju predvodi kršćanski Slobodni patriotski pokret na čelu s M. Aounom i zastupljeni su u libanonskom parlamentu sa 68 (od 128) članova. Slobodni patriotski pokret od navedenog broji 19 zastupnika, šijitski Amal 13, a Hezbolah 12. Sukladno ishodima parlamentarnih izbora održanih 2009. godine, Hezbolah je ostvario i dva mjesta u libanonskoj vladi.

Libanonski oponenti

Vodeći politički oponent Hezbolahu je koalicija Savez 14. marta predvođena većinski sunitskom strankom Pokret budućnosti na čelu sa saudijsko-libanonskim političarom S. Haririjem.

Remove ads

Hezbolah i terorizam

Hezbolah ima kontroverznu historiju vezanu uz terorizam pa mu se reputacija kreće od klasifikacije „terorističkom grupom“ u nekim zapadnim i zaljevskim državama do „borca protiv terorizma“ na strani njihovih političkih suparnika. Ubrzo nakon osnivanja, Hezbolah su na liste terorističkih organizacija uvrstile vlade Sjedinjenih Država i Izraela zajedno s bliskim saveznicima Kanadom i Nizozemskom, dok su Ujedinjeno Kraljevstvo i Australija na iste uvrstile Hezbolahovo vojno krilo. Kao argument za uvrštavanje navedeno je njegovo učešće u raznim bombaškim napadima, što je Hezbolah kategorički negirao navodeći da isključuje i pripisane samoubilačke napade i udare na civilne ciljeve. Hezbolah je također osudio napade na New York 11. 9. 2001. poslije čega ga je SAD skinuo s liste terorističkih organizacija, no vraćen je na istu nedugo kasnije. U julu 2013. vojno krilo Hezbolaha na terorističku listu uvrstila je i Evropska Unija, što je rezultiralo osudama u Libanonu, Siriji, Rusiji i Iranu gdje je potez opisan politiziranjem pod američkim pritiskom i svojevrsnom osvetom Hezbolahu za sudjelovanje u bitki za al-Kusair (dva mjeseca ranije) u kojoj su poražene radikalne vahabijske skupine podržane od strane navedenih zapadnih zemalja.[1][2] Zbog učešća u Sirijskom građanskom ratu, Hezbolah su na listu terorističkih grupa uključile i arapske zemlje Perzijskog zaljeva,[3] također saveznice sirijskih pobunjenika i glavni sponzori radikalnih skupina u Siriji. S druge strane, Hezbolahov angažman protiv pobunjenika u Siriji njegovi pobornici opisali su borbom protiv terorizma, a M. Aounom kao čelnik glavne kršćanske stranke u Libanonu nazvao ga je zaštitom libanonske sigurnosti.[4] Zbog straha od vahabijskog atentata na papu Benedikta XVI. prilikom posjeta Libanonu u septembru 2012., Hezbolah je za njegovu sigurnost angažirao nekoliko stotina svojih tajnih agenata.[5][6]

Reference

Vanjske veze

Loading related searches...

Wikiwand - on

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.

Remove ads