Sukob u Borovom Selu

Sukob u Borovom Selu je naziv za događaj koji se zbio 2.5. 1991. godine u naselju Borovo Selo kraj Vukovara, odnosno oružani sukob između pripadnika hrvatskepolicije s jedne, i lokalne srpske paravojne formacije potpomognute dobrovoljcima iz susjedne Srbije s druge strane, a koji je rezultirao smrću 12 hrvatskih policajaca, 3 pripadnika lokalne srpske milicije i 1 srpskog dobrovoljca.

Spomenik žrtvama pokolja

Borovo Selo na karti

Predstavljao je dotle nezapamćenu eskalaciju nasilja koja je, uz plitvički Krvavi Uskrs mjesec dana ranije, razmjerima krvoprolića bitno pogoršala odnose između hrvatskih vlasti i srpske zajednice u Hrvatskoj, odnosno značajno doprinijela da incidenti vezani uz raspad SFRJ u Hrvatskoj postepeno prerastu u otvoreni oružani sukob.^[1]

U Hrvatskoj se za ovaj događaj koristi izraz Pokolj u Borovu Selu, u Srbiji i među podunavskim Srbima Incident u Borovom Selu ili Napad na Borovo Selo. O samim detaljima događaja, kao i onima koji su mu neposredno prethodili, kao i njegovim neposrednim posljedicama, postoje različite verzije.

Hrvatska verzija

Prema hrvatskoj verziji, četiri hrvatska policajaca su u Borovu Selu pokušali zamijeniti jugoslovensku zastavu sa hrvatskom. No spriječili su ih srpski pobunjenici kada su su ih oteli.^[2][3] Dvoje policajaca je uspijelo pobjeći, ali su ranjeni. Idući dan, posebna jedinica hrvatskih snaga dovezla se u autima za civile u Borovo Selo kako bi istražila incident. Prema svjedocima, nije bilo provokacija. Tada su upali u klopku kada su srpski pobunjenici otvorili vatru i ubili njih 12.^[4]

Srpska verzija

Hrvatsko ustaške snage, naoružane ruskim oružjem Kalašnjikov, inače sastavljene od plaćenika iz Hercegovine i Bosne (Muslimana) i Albanaca, napale su starosedelačko srpsko stanovništvo, na najpodmukliji način, a u svrhu provokacije i eskalacije sukoba. Predvođeni komandantom Bošnjakom, pošli su u krvavi pohod na Srbe 2.maja 1991 god. Bili su to potomci mudžahedina i ustaša iz Bosne. U selo su stigli autobusom iz policijsle stanice Vinkovci, dok je samo selo pripadalo opštini Vukovar. Po dolasku u centar sela i na izlasku iz autobusa, krvnik Bošnjak , koga ustaše iz Bosne veličaju, otvorio je vatru i usmrtio momka koji je stajao ispred pošte. U selu nije bilo nikakvih dobrovoljaca niti paravojnih jedinica iz Srbije. Hrvati su od samog početka koristili Gebelsov sistem, laganje , obmanjivanje javnosti, pretnje smrću , egzekucije, pa tako su i u tom sukobu sebe predstavili kao žrtve, a ne krvoloke. Za Srbe to su krvoločne zveri. Srbi su posle pucnja počeli sa tavana okolnih kuća pucati iz lovačkog oružja na autobus pun ustaša. Krvoloci nisu stigli da izađu iz autobusa. Mnogi su nastradali, ali Srbi i dalje pate zbog nepravde koja im je naneta, priznanjem ustaške države Hrvatske. Na taj dan, ostalo je sećanje u kletvi :Seme im se ustaško zatrlo, da Bog da, u celom svetu.

Suđenja

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije optužio je Vojislava Šešelja potkraj aprila 1991. nagovorio srpske pobunjenike u podizanju barikada u Borovu Selu. 1.5. 1991, ti su pobunjeni Srbi uzeli nekoliko hrvatskih policajaca - koji su tamo poslani ponovno uspostaviti zakon i red - kao taoce. 2.5., teško naoružani hrvatski policajaci iz Osijeka poslani su u Borovo Selo kako bi oslobodili taoce. Pobunjeni Srbi i Šešeljevi ljudi su ih zasjeli u klopci. U borbi je ubijeno 12 hrvatskih policajaca, a ranjeno je 20.^[5] "Na hrvatskoj strani je bilo 30 poginulih, iako su Hrvati priznali 15. Ostali su bili Kurdi kod kojih su nađene stare novčanice iz doba Nezavisne Države Hrvatske i Hitlerove rajhsmarke", izjavio je Šešelj u Haagu.^[6]

Jedina osoba koja je zbog događaja u Borovom Selu osuđena je Milan Marinković, bivši pripadnik srpskih paravojnih formacija, koga je 1.2. 2012. Županijski sud osudio na tri i pol godine zatvora zbog zlostavljanja dvojice zarobljenih hrvatskih policajaca.^[7]