Janko Bedeković

Janko Bedeković (Zagreb, 1885. - Zagreb, 9. travnja 1938.), bio je pravnik, upravnik zagrebačke policije, zloglasni proganjatelj i zlostavljač političkih uhićenika.

Biografija

Janko Bedeković rođen je u Zagrebu 1885. godine. Podrijetlom je iz turopoljske plemićke obitelji^[1] Bedeković Kobilički koja se spominje već od polovice 16. stoljeća. Osnovnu školu i gimnaziju polazio je u Zagrebu gdje je završio i studij prava. Stupio je prije Prvoga svjetskog rata u redarstvenu službu kao inspektor. Početkom Prvoga svjetskog rata postao je poznat po svojim istupima "protiv političkih uhapšenika, navlastito Srba".^[2][3] Nakon Prvoga svjetskog rata postaje pouzdanik karađorđevićevskih vlasti te je postao i kotarskim predstojnikom u Sušaku i Crikvenici.^[2] Tada se, 1921. godine, istaknuo progonima i kažnjavanjem građana Crikvenice zbog izražavanja hrvatstva.^[4] Unatoč svojoj prošlosti u novoj državi brzo je napredovao u karijeri. Bio je šef zagrebačke policije u dva navrata, prvi put od kraja 1924. do 1926. godine a drugi put od travnja 1929. do 1935. godine.^[2] U razdoblju između 1926. i 1929. godine bio je u Beogradu u ministarstvu unutarnjih poslova.^[2] Početkom travnja 1929. godine postaje upravnik policije u Zagrebu kada se istaknuo nemilosrdnim progonima svih politički nepodobnih osoba a osobito je bio okrutan prema komunistima i pripadnicima ustaškoga pokreta, napose nakon proglašenja šestosiječanjske diktature jugoslavenskoga kralja Aleksandra I. Karađorđevića.^[2] ↓1 Po svjedočanstvima vlastoručno je mučio svoje uhićenike na policiji.^[5][6][7] Vodio je zagrebačku policiju u akciji u kojoj su ubijeni Mijo i Slavko Oreški a Janko pl. Mišić izvršio je samoubojstvo^[8], u Samoboru 27. srpnja 1929. godine, te tom prilikom iskoristio zaplijenjene dokumente za veliki proces protiv komunista. Objavio je nekoliko brošura i knjigu Zbirka zakona, naredaba i svih propisa državne uprave: po abecednom i vremenskom redu^[9] a u tekstu "Kultura i narodno jedinstvo" otvoreno je zastupao unitarističku ideologiju. Poznat je po tome što je naredio ubojstvo hrvatskoga povjesničara Milana Šufflaya. Za njegova je mandata uhićen, osuđen i utamničen hrvatski zastupnik Jakov Jelašić, "duša hrvatskog političkog gibanja", koji se od robijanja u zloglasnoj kaznionici u Srijemskoj Mitrovici kronično razbolio i prerano umro.^[10]

Janko Bedeković umro je u psihijatrijskoj bolnici u Vrapču^[2], u Zagrebu, 1938. godine.

Djela

• Neiscrpiva građa za pripravu sokolskih prednjaka, Tiskara Merkantile, Sušak [i. e.] Zagreb, 1922.^[11]
• Vježbe na konju za učenice, naraštaj i sokolice, vlast. nakl., Zagreb, 1923.^[12]
• Zbirka zakona, naredaba i svih propisa državne uprave: po abecednom i vremenskom redu, vlast. nakl., Zagreb, 1926.

Napomene

1. ^↑1 Josip Horvat ističe, da je kralj Aleksandar, kada je dr. Milivoj Dežman, dugogodišnji urednik zagrebačkog lista "Obzor" u jednoj audijenciji spomenuo okrutnost J. Bedekovića, odgovorio - "Zahode čistiti ne mogu dati nadbiskupu Baueru. Za prljave poslove moram imati ljude koji to razumedu".^[13]