Juraj Kapić

Juraj Kapić, (Jesenice, 24. prosinca 1861. — Jesenice, 15. srpnja 1925.), hrvatski pučki pisac, prosvjetitelj i preporoditelj.^[1]

Biografija

Osnovnu je školu završio u rodnome mjestu, a niže razrede gimnazije u Splitu. Učiteljsku školu polazio je od 1880. do 1882. u Arbanasima pokraj Zadra. Kasnije je radio kao učitelj u Splitu i Bristu. Bio je urednikom »Pučkoga lista«, putopisac. Osobito se odlikovao čistim i pučkim načinom pisanja.

Književnost

Sličan mu je po čistoći jezika i nedostatku fantazije i don Ilija Ujević (1858. – 1921.), folkloristički pripovjedač čija su se djela (Dokonice : slike i priče iz Dalmatinskog zagorja, 1906.) nekad prilično cijenila.

Nedjeljko Mihanović rekao je o Kapiću:^[1]

(…) budilac anestezirane narodne energije i svijesti, promicatelj duha nacionalne kulture, tješitelj i supatnik u svim narodnim tegobama i sudbinskim zbivanjima.

Djela

(popis nepotpun)

• Mile Gojsolića : poljička junakinja godine 1649., 1888.
• Pučke pisme, 1895.
• Pjesma o Antunu Starčeviću / skitio Pučki guslar, 1896.
• Pjesma o udaji Jelene kćeri crnogorskoga kneza Nikole za Viktora Emanuela sina talijanskoga kralja : mjeseca listopada god. MDCCCXCVI, Split : Tisk. A. Zannonija (S. Bulat), 1897.
• Sa putovanja. Od Senjske Rijeke do Beča, Budimpešte i Zagreba. Od Splita do Trsta te preko sve Italije. Po Hercegovini i Bosni., Split, 1900.
• Po Hercegovini i Bosni, (Putni utisci), Nar. kol., XXXVIII/1900., str. 78. – 102.
• Spomenica Vinarske udružbe za Dalmaciju : (uručena namjestniku barunu Handelu dne 24 svibnja ove godine u Splitu), 1902.
• Petar Svačić : posljednji kralj hrvatske krvi, 1902.
• Pjesma o ratu na Balkanu, 1912.
• Rukovet ratnih i narodnih pjesama, 1918.
• Petar Zrinović i Krsto Frankopan, 1919.
• Narodna zadruga za sitnu štednju „Providnost」 : Omiš – Dalmacija – Jugoslavija : osnovana 1909., 2. dopunj. izd., 1920.
• Smrt Petra Velikoga Karađorđevića, 1921.