Dinastija Komnina

Dinastija Komnen (grč. Κομνηνός, pl. Κομνηνοί), bizantska carska dinastija koja je, s kraćim prekidom, vladala od 1057. do 1185. godine.^[1] Jedan ogranak Komnena vladao je u Trapezuntskom Carstvu u razdoblju od 1204. do 1466. godine.^[2]

Aleksije I. Komnen

Vladavina dinastije Komnena zadnje je razdoblje političkog i vojnog uspona i procvata Bizantskog Carstva.

Historija

Prvi poznati pripadnik obitelji Komnen bio je Manuel Erotik Komnen, general cara Bazilija II. (976.-1025.) i otac Izaka I. (1057.-1059.), prvog cara iz dinastije Komnen.^[1]

Izak I. uspio je ojačati vojnu snagu Carstva i obraniti državne granice u Europi i u Aziji, ali se upleo u borbu za vlast s patrijarhom Mihajlom Kerularijem zbog čega je na kraju morao odstupiti s prijestolja.^[3]

Godine 1081. carem je postao Izakov nećak Aleksije I. s kojim se nastavlja vladavina dinastije Komnena. Za njegove vladavine sustav pronija dobiva vojno značenje, a obrambena sila Bizanta poprima feudalni karakter. To je period prevlasti vojnog plemstva.^[4]

Manuel I. (1143.-1180.) pokušao je još jednom ostvariti prevlast nad Balkanom i istočnojadranskom obalom, ali njegov ga uspjeh nije nadživio.

Značajni izdanak dinastije bila je i povjesničarka Ana Komnena, kći cara Aleksija I.^[1]

Bizantski carevi iz dinastije Komnen

• Izak I. Komnen (1057.-1059.)
• Aleksije I. Komnen (1081.-1118.)
• Ivan II. Komnen (1118.-1143.)
• Manuel I. Komnen (1143.-1180.)
• Aleksije II. Komnen (1180.-1183.)
• Andronik I. Komnen (1183.-1185.)