Korejski jezik

Korejski jezik (한국어 / 조선말; ISO 639-3: kor) službeni je jezik Sjeverne i Južne Koreje. To je također jedan od dva službena jezika u pokrajini Yanbian u Kini. Ukupno preko 66.305,000 govornika, od toga 42,000,000 u Južnoj Koreji (1986); 20,000,000 u Sjevernoj Koreji (1986); 1.920,000 u Kini (2000) gdje su etnički poznati kao Chaoxian; 670,000 u Japanu (1988); 149,000 u Ruskoj federaciji (2002). Nepoznat broj u Bangkoku, Tajland.

Korejski
한국어, 조선말 Hangugeo, Chosŏnmal
Države	Južna Koreja Sjeverna Koreja
Regije	Istočna Azija
Broj govornika	78 milijuna (17.)
Jezična porodica	Izolirani jezici ili altajski Korejski
Službeni status
Službeni	Južna Koreja Sjeverna Koreja
Jezični kodovi
ISO 639-1	ko
ISO 639-2	kor
ISO 639-3	kor

Kroz povijesna razdoblja korejski se jezik dijeli na stari korejski, srednji korejski, moderni korejski i današnji korejski.

Dijalekti: ch’ungch’ongdo, cheju, chollado, hamgyongdo, hwanghaedo, kyongsangdo, p’yong’ando, seoulski^[1].

Historija

Nekada je korejski jezik bio pisan Hanja (kineskim) pismom. U 15. je stoljeću nacionalni sustav pisanja, danas poznat pod imenom Hangul, razvijen od strane korejskog kralja Sejonga Velikog.