Panthéon u Parizu
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Panteon u Parizu, prvobitno Crkva Sv. Genoveve (francuski:Sainte-Geneviève), bila je najveća Pariška crkva i najraniji spomenik neoklasicizma.
.jpg)
Historija
Počeo ju je graditi Germain Souflot 1757. godine, ali dovršen je tek nakon njegove smrti 1792. godine. Prije no što je dovršena, revolucionarna vlada koja je kontrolirala Pariz, oduzela je sve religijske predmete kako bi osigurala sredstva za javne radove. Umjesto da prodaju crkvu, kako su prvotno bili namjerili, odlučili su ipak da ga načine "Hramom Slave" za sahranu "Heroja slobode".
Za vrijeme Napoleona (1799.-1814.) građevina je ponovno posvećena kao katolička crkva i kao takva služila je i za kralja Luja-Filipa (1830.-1834.) i Napoleona III. (1852.-1870.). Nakon čega je proglašena neopredijeljenim hramom – Panthéon.
Godine 1851. zgrada je korištena kao laboratorij za fiziku, gdje je fizičar Jean-Bernard Foucault dokazao svoju teoriju da se zemlja vrti oko svoje osi u pravcu kazaljke na satu mjereći uvijanje oratorija ispod kupole. Godine 1995. pepeo Marie Curie, dobitnice nobelove nagrade za kemiju 1911. godine, premješteni su u ovaj "spomenik velikim Francuzima", postavši tako prva žena koja je tu sahranjena.
Remove ads
Arhitektura
Soufflot je na svojoj crkvi želio spojiti tri tradicije: antičku rimsku arhitekturu koju je vidio na svom putu u Italiju 1749. godine; francuski i engleski barokni klasicizam; te Paladijski stil koji se upravo pojavio u Engleskoj.
Portik je modeliran prema antičkim rimskim hramovima. Golemi stupovi portika široko su razmaknuti, što je otežalo gradnju zabata iznad njih.
Konstrukcija zgrade je vrlo smiona, stupovi koji podupiru kupolu, neobično su tanki i daju interijeru dojam prozračnosti. Kupola je verzija Wrenove kupole sv. Pavla, ali s rasponima jedinstvenog motiva.
Geometrijski centralni plan građevine nastavlja kršćansku tradiciju, ali ima uzora i u Burlingtonovoj Chiswick kući.
Remove ads
Popis ljudi koji počivaju u Panteonu
Remove ads
Veze
Izvori
- Laurie Schneider Adams, A History of Western Art, McGraw Hill, New York, 2001. ISBN 0-7-231717-5 Uneseni ISBN nije važeći.
- Velike arhitekture svijeta, urednik John Julius Norwich, Marjan tisak, Split, 2005. ISBN 953-214-266-5
- Marilyn Stokstad, Art History (Wolume Two), Pearson Prentice Hill, New Jersey, 2005. ISBN 0-13-145529 Uneseni ISBN nije važeći.
Remove ads
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads